Novinari i kolumnisti Dragan Bursać i Darko Šuković su od početka litija u Crnoj Gori pa sve do današnjih dana u svojim tekstvovima i izjavama toliko vrijeđali i unižavali Srpsku pravoslavnu crkvu, njene velikodostojnike i generalno Srbe, da bi se od njihovih pojedinih dijagnoza svojevremeno zastidjeli i najveći neprijatelji srpskog naroda kroz istoriju.
Navešćemo samo pojedine stavove ovog novinarskog dvojca koji je u kointinuitetu nekažnjivo raspirivao vjersku i nacionalnu mržnju u Crnoj Goru u poslednjih godinu i po dana.
Za filozofa Bursaća SPC je odrođena, sebična organizacija, mitropolit Amfilohije je destruktivni nečovjek, a vjernici koji se pričešćuju bioteroristi koji krivično trebaju da odgovaraju zbog praktikovanja primitivnih srednjovjekovnih običaja.
-SPC je od ljudi odrođena, sebična organizacija, koja ima veze sa Bogom, taman koliko i Amfilohije sa poštovanjem zakona svoje države. Ako gledamo tako, ako gledamo ta SPC sprovodi interese Srbije i Ruske Federacije i manipuliše ljudima. Ja sam, na žalost, ubijeđen da će Amfilohije i nakon pandemije nastaviti svoj destruktivni nečovječni rad.
Sve ostalo iz okruženja, vezano za SPC, iskreno mi se gadi. Jer, to jeste jedna supreorganizacija, oslobođenja plaćanja poreza, koja se ponaša bahato kako se rijetko ko ponašao. Dovodi u opasnost, ne samo svoje sveštenstvo, ne samo vjernike, koji zajedno učestvuju u jednoj vrsti bioterorizma, nego i cijeli narod ili narode, koji mogu biti žrtve te bahatosti. Pričešće iz jedne čaše je inače primitivo srednjevjekovlje, a u ovom vremenu to je krivično djelo i bioterorizam
Po starom nakaradnom običaju, gdje je srpska noga, tu je i srpska zemlja, a sve podmazano klerofašističkim i veleposjedničkim narativom Srpske pravoslavne crkve – od nezavisne, suverene, sekularne i antifašističke Crne Gore traži se da klekne i da se samookupira- samo su neke od Bursaćevih izjava.
Bursać je dijagnostifikovao i sutuaciju u Srbiji, od najnižih do najviših društvenih slojeva.
-Najveći problem u srbijanskom društvu 21. vijeka je što je njegov demokratski kapacitet spao na desetak imena – slovom i brojem – doslovno, dok je sa druge strane isprazna osiromašena svjetina, koja bi jednu rđu mijenjala drugom rđom i u tome vidi sav smisao demokratskog postojanja.
Zato nikoga ne treba da čudi što televiziji N1 nije bilo dozvoljeno da uđe u portu crkve u Srbobranu gdje je obelježena 79. godišnjice Racije u Bačkoj, kada su 1942 godine su mađarski fašisti ubili oko 4.500 ljudi – Srba, Jevreja i Roma.
„TV N1 nema šta da traži u portama SPC na teritoriji Eparhije Bačke, tačka“, rekao je prije par dana samouvjereno sekretar Eparhije bačke Vladan Simić. I vrlo dobro je znao šta govori, jer iza njega i njegove zabrane, stoji ne samo najmoćnija NGO u Srbiji a to je SPC, nego i dobar dio vlasti, koji poučeni iskustvom Crne Gore i RS-a, sad odmjeravaju svaki događaj.
I što je najvažnije, iza ovakvih nastranih klerikalnih odluka stoji svojim odobravanjem i svjetina!
A kakva svjetina takva i logika. Logika svjetine i kleirkalnih konjovodaca je sljedaća – Ako nisi sa nama, onda si protiv nas. Naravski, svako onaj ko se usudi reći da je car go, jednako kao što je i carević prestolonasljednik go, postaje meta cipelarenja i razvlačenja i nacionalista i mentalno uškopljenih građanista u ovakvoj Srbiji digitalnog srednjovjekovlja- kazao je Bursać.
Republika Srpska je genocidna tvorevina, a srpski narod u njoj nacifikovan
Najbestidnija zapažanja Bursać je iznio je Republici Srpskoj u čijem glavnom gradu živi i radi! Svoje utiske iznio je i o Miloradu Dodiku i Drašku Stanivukoviću.
-Šta je Republika Srpska? Tvorevina koja je uspjela u tri decenije napraviti genocid, masovne zločine, totalno etničko čišćenje i nacifikaciju preostalog stanovništva, nastala u genocidu od Prijedora do Srebrenice, na vatri živih ljudskih tijela u Višegradu, u agoniji masovnih silovanja po istočnoj Bosni, u ubijanju djece, masovnom protjerivanju, etničkom čišćenju.
Isto ono carstvo koje već postoji u entitetu Republika Srpska u kome su pedofili u odori poput Kačavende notornog, a u savezu sa ratnim zločincima na vlasti još onomad napravili i održali klerikalnu kmetiju, koja se odaziva na nomenu nepostojeće republike. I onda, kad im nije bila dovoljna snaga Dodikove naci-retorike, stvorili su upakovan prozivod, koji je na krilima crnogorskih litija uz blagoslov pokojnog Amfilohija Radovića, a odaziva se na ime Draško Stanivuković, preuzeo Banjaluku.
Vidite razlika, između Stanivukovića i Dodika je u tome što je Dodik prevarant, lažov i konvertit, a Stanivuković istinski vjerujući zilot, neočetnik i maza ruske šape na Balkanu. Identična je situacija u Crnoj Gori, u kojoj su za samo sedam dana ukinute vrijednosti multietničke, građanske i antifašističke zemlje, na račun pravoslavnog osvježavanja- rekao je Bursać.
Koča Popović mu je najbolji Srbin u zadnjih par vjekova
Bursaću je bivši potpredsjednik komunističke Jugoslavije, jugoslovenski diplomata i učesnik NOB-a Konstantin Koča Popović „najbolje nešto što su Srbi imali u zadnjih par vjekova“, pa se zato u omalovažavanju Srba koristio i njegovim krilaticama.
-Srbi su samo protiv onoga ko bi hteo da ih makar malo opameti, a oduševljeno kliču svakome ko ih još više zaglupljuje, unazađuje i unesrećuje. Žalosno je što su Srbi u civilizacijskom i kulturnom pogledu ostali na nivou na kome su bili pre sto godina“
Vidite, ovu legendaru rečenicu nije izgovorila moja malenkost, nego legendarni partizanski komandant, diplomata, filozof, poliglota, čudo od intelektualca i ono najbolje što su Srbi imali u zadnjih par vijekova, Konstantin Koča Popović- naveo je Bursać.
Dodiku poručio da napusti BiH kao Srbi Hrvatsku tokom Oluje: „A ako misliš da ćeš sa sobom ponijeti dio BiH, može koliko se zakači na opanak, cipelu i traktorsku gumu. I to je previše!“
Da u svojim kolumnama i zapažanjima nema granica i da mu ništa nije sveto, Bursać je dokazao u tekstu u kojem je srpskom članu Predsjedništva BiH kojem je od srca poželio da napustio tu zemlju na isti način kao Srbi u Hrvatskoj tokom zločinačke akcije Oluja. U istom testu popove oslovljava sa lopovima, a Srbe iz Republike Srpske sa haotičnim jadom, čemerom i bijedom.
-Idi i riješi nas bijede! Jer ako ti ne odeš, ovaj narod će nestati. Ovaj narod koji si iskasapio mentalno, ovaj narod koji je nakon Karadžića i Mladića, nastavio iz tvojih usta slušati mitove i lagarije o jednoj zemlji svih Srba, o nekakvoj “velikoj Srbiji” više i nije narod. To je haotični jad, čemer i bijeda, kojoj se dešava ekonomski genocid, nakon što su tvoji predhodnici nad komšijama Bošnjacima izveli onaj najteži, antiljudski genocid.
Povedi klimoglavce, zelenaše i zločince. Povedi “kontroverzne biznismene”, povedi popove-lopove, što bi tuđom guzicom sjedali na ratne topove-od Hrvatske do Crne Gore.
A ako misliš da ćeš sa sobom ponijeti dio BiH, može koliko se zakači na opanak, cipelu i traktorsku gumu. I to je previše! Ako misliš da ćeš izdvojiti pedalj zemlje bosanske, nošen velikosrpskim lažima i ruskim imperijalizmom, ostaćeš bez dijela suvrene, nedjeljive BiH, dijela koji krstiš sa Republika Srpska, a koji je tek običan entitet-napisao je svojevremeno Bursać.
Bursać je zadatak vrijeđanja i satanizovanja SPC i Srba dijelio sa kolegom Darkom Šukovićem koji se ipak trudio da svoju misiju nipodaštavanja neprijatelja ograniči na Crnu Goru.
Pa je tako u emisiji na javnom servisu u kojoj je ugostio dr Bobana Mugošu, vjernike nazivao „psihopatama sa interneta i polusvijetom“.
U svojim izlivima mržnje prema svemu srpskom u Crnoj Gori, posebnu je pažnju posvetio mitropolitu Amfilohiju kojeg je opisivao kao lukavog i osvetoljubivog čovjeka koji je uspješno sprovodio misiju sluđivanja i asimilacije Crnogoraca.
-Za samoga Amfilohija, taj susret sa Crnom Gorom, kad se u nju, nakon decenija izbivanja, vratio 1990. bio je traumatičan, rana koju je, do posljednjeg dana liječio otrovom mržnje i osvete. Kada su ga Cetinjani dočekali neprijateljski, kada je Arkana pozvao u pomoć protiv njih, Amfilohije je znao da ga za duhovnika ne želi petrovićevska Crna Gora. Lukav i osvetoljubiv, kakvim ga je Bog dao, znao je da ni sebi, ni drugima to ne smije da prizna. Zato je odmah svoje protivnike etiketirao kao komunističko nasljeđe, a sebe proglasio za autentičnog tumača „tradicionalne Crne Gore“.
U jednom intervjuu, vladika Grigorije (Durić) kazao mi je da je Amfilohije „90% Srbin i 100% Crnogorac“. Duhovito, ali netačno – Amfilohije Radović bio je po svojem karakteru stopostotni Crnogorac, ali je ideološki bio stoprocentni velikosrbin i nepopravljivi mitoman. Zato je njegova misija sluđivanja i asimilacije Crnogoraca bila tako uspješna- kazao je Šuković.
Svetosavlje inspirisalo Hitlera da stvori nacional-socijalizam
U emisiji u kojoj mu je gost bio bivši ministar zdravlja Miodrag Pavlović, Šuković se počeo baviti istorijom, pa je tako došao do saznanja da Miloš Obilić i devet Jugovića nisu postojali. Međutim, najskandaloznija Šukovićeva tvrdnja, u moru takvih, jeste da je Sveti Sava uspostavio nacionalizam kojim je kasnije bio inspirisan Hitler.
– Ako 50 lekara ide da podrži jednu versku zajednicu koja sebe definiše kao svetosavsku, onaj ko je malo više pročitao o korenima svetosavlja zna da su njihovi duhovni oci Dimitrije Ljotić, Ava Justin i Nikolaj Velimirović, a sve što su oni govorili je u suprotnosti sa tim učenjem… Nikolaj Velimirović je kazao da je najstariji nacionalizam na svetu nacionalizam koji je uspostavio Sveti Sava i koji je poslužio Adolfu Hitleru kada je gradio koncept nacional-socijalizma… i 50 lekara ide to da podrži- prosvijetlio nas Šuković I dodao:
– Moram da kažem da Kneževa večera ili da je Miloš Obilić ubio cara Murata, to su gluposti, to su neistine. Nije bilo ni Obilića ni devet Jugovića, naučite da živite sa tim. Zar nije bolje, uz rizik da vas mrze, reći istinu koja će jednog dana doći do svesti ljudi nego podržavati lekare u nečemu za šta podrške nema – zapitao se Šuković.
Njegov neskriveni prezir prema SPC-u kulminirao je u njegov poslednjoj kolumni u kojoj je najveću vjersku zajednicu u državi nazvao monstrumom.
-Atrofirana prethodna vlast dozvolila je da joj u krilu naraste monstrum kadar da otruje društvo i sopstvenim rukama zadavi državu. Pogađate – mislim upravo na SPC- pohvalio se Šuković.
Iako je njihova patološka mržnja prema Srpstvu i SPC-u neizlječiva, Bursać i Šuković nisu zaslužili da im iko prijeti smrću i to je za svaku osudu. Baš naprotiv, zbog svojih šovinističkih i rasističkih zapažanja, ovaj prosvijetljeni i emancipovani dvojac zavrijeđuje isključivo prezir, jer svako pridavanje značaja puni njihov, i ovako do vrha pun, rezervoar srbofobije.
