Piše: Montre
Nisam pravnik, ali jesam svojevremeno podnio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti jedne odluke Vlade iz doba DPS-a. I naravno, Ustavni sud je tad pitao Vladu jel ima razlog da se pokreće, Vlada rekla da nema i na tom se završilo. Vlada Duška Markovića, da ne bude zabune.
Poslije pada režima, ta odluka je promijenjena voljom nove Vlade, onako kako sam ja tražio, a Ustavni sud je ne obori do dana današnjeg uz sve prijetnje. Jer ne mogu da ospore, jer nemaju osnova. A bi trčeći da imaju bar jedan osnov. Tako da sam lično pobijedio sam Ustavni sud mojim skromnim poznavanjem prava. I jel ko od njih odgovarao za nerad ili za svjesno odbijanje da stave odluku u ustavni okvir!? Nije. Toliko o Ustavnom sudu i kako rade, i koliko znaju i koliko su spremni da ne rade po Ustavu.
Malo me čudi da sadašnja većina, tj. vlast ne izađe pred narod i narodskim rječnik ne objasni u čemu je sada problem oko Ustavnog suda i Ustavnog odbora Skupštine.
Pa evo ću ja pokušati.
Radi se o tome da to troje sudija neće da idu u penziju onda kad Ustav nalaže, već hoće da ostanu još dvije godine i da deru sudijske pozamašne plate, a pri tom ne radeći bukvalno ništa korisno za državu i narod. Naime, po nalogu onih koji su ih tu i postavili svojevremeno, blokiraju rad Ustavnog suda. A blokada znači nerad. A blokiraju da se oduže DPS-u za lagodan život na braniku mafijaške države, za stanove koje im je DPS svojevremeno podijelio za dž, i ko zna koje sve dodatne beneficije pored plata od par hiljada eura. A uz sve to iz srbofobije koja ih je i kandidovala za ta mjesta.
Sve što napišem piše u samom Ustavu.
A Ustav kaže da sudije Ustavnog suda prestaju biti sudije kad ispune uslov za starosnu penziju. A starosnu penziju ispunjavaju u krajnjem slučaju kad napune 65 godina života.
Jedan jedini zakon koji definiše uslove za starosnu penziju je Zakon o penzionom i invalidskom osiguranju.
Zakon o radu na koji se te sudije pozivaju, a u čemu ih podržava nazovi opozicija, niti jednom jedinom rječju ne spominje starosnu penziju.
Ustav Crne Gore, članom 154. definiše:
Prestanak funkcije
„Predsjedniku i sudiji Ustavnog suda prestaje funkcija prije isteka vremena na koje je izabran ako to sâm zatraži, kad ispuni uslove za starosnu penziju ili ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora.“
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju kaže:
„Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.“
Ono šta su srbofobne sudije izmislile je da tumače „utvrđivanje“ iz odredbe Ustava iz istog člana na samo sebi svojstven način.
„Nastupanje razloga za prestanak funkcije ili razrješenje utvrđuje Ustavni sud na sjednici i o tome obavještava Skupštinu.“
Utvrđivanje znači da je ustavna obaveza sudija da izvrše uvid u rodni list dotičnih sudija i jednostavnom matematičkom operacijom utvrde da li je neko od njih napunio ili puni u narednih šest mjeseci 65 godina života. I o tome obavijeste Skupštinu.
Ali taj sud to nije uradio, već oni glasaju o tome!
Izmislili su da treba da se glasa o tome da li neko ima ili nema 65 godina života. A znajući da trenutno sa šest sudija, oni zdravorazumski ne mogu imati 4 glasa koliko je potrebno da se bilo šta izglasa u tom sudu!
Shvatate li da idu toliko daleko u svojoj kvarnosti da sebi dozvoljavaju da čak odlučuju o nečijem godištu, tj. misle da i krštenicu tj. rodni list mogu da mijenjaju ako im se ne sviđa šta u istoj piše. I onda još glasaju da li će da obavijeste Skupštinu! I naravno ne izglasaju. To su još u junu mjesecu tako uradili.
Inače, ovo su informacije koje ne mogu i ne smiju da se dovode u pitanje. Svako može da promijeni u svojoj krštenici sve osim datuma i mjesta rođenja. Može i ime, i prezime, i roditelja da se odrekne, ali da mijenja ove dvije činjenice, ne može. E upravo to pokušavaju da promijene sami sebi sudije Ustavnog suda, uz svu podršku nazovi opozicije.
I tata bi sine! I ja bih volio da u mojoj krštenici stoji da mi je dvaest i koja, a ne da sam sredovječni momak, al ne može!
Informacija o ispunjenju uslova odlaska u starosnu penziju je informacija koju treba da dostavi sekretar suda sudijama koji sjedniče, i da se ta informacija samo primi k znanju, tj. utvrdi, od strane sudija i proslijedi Skupštini. A da ne bi izgledalo da pokušavaju ispraviti krštenicu, izmislili su pozivanje na nekakav Zakon o radu koji veze s vezom nema u ovom slučaju.
Ovdje je čak predsjednice suda sama trebala da obavijesti Skupštinu o ispunjenosti uslova za odlazak u starosnu penziju pojedinih sudija, bez da igra dupli pas sa Skupštinskim odborom. Da je sama obavijestila Skupštinu, jer je predsjednica, ne bi napravila nikakav propust. Ali ajde, ovako je sve još čistije.
A svaki sudija koji „utvrdi“ drugačije, treba da bude smijenjen odmah. Pa čak i uhapšen ili utamničen. Jer, ili ne zna ništa, ili je lud ili svjesno ruši Ustav, a samim tim i državni poredak.
Dalje, stalno se spominje nezavisnost sudske grane. Glasa li narod direktno za sudije, pa da oni imaju pravo da sami uspostavljaju pravila!? Ili je Skupština zakonodavna vlast!? Ta koja se bira glasovima građana, a ona dalje bira sudije!? Tu jedino možemo pričati o nezavisnosti sudija da sude po pravu i struci, a ne po nalozima sa strane. Ali ne i da oni sami određuju pravila igre. A u ovom slučaju, sudije upravo postupaju zavisno! I zbog potpuno nakaradnog shvatanja „nezavisnosti“ sudske grane vlasti imamo sav ovaj haos oko prava i pravdi.
I kad je tako, onda je Skupština jedina ta koja preko Ustavnog odbora mora i treba, i jedina je nadležna da uzme stvar u svoje ruke i prekine lakrdiju u režiji podmićenih sudija prethodnog režima! I za to ne treba biti pravni ekspert, niti treba spoljna pamet (koju priziva preśjednik svako malo). A upravo to je Skupština i uradila. Zatražila informacije iz rodnih listova i utvrdila ono šta nisu htjele da utvrde pojedine sudije, a koje su dužne da to isto utvrde po ustavu i za šta redovno primaju platu svakog mjeseca!
Tako da dragi sugrađani, dotična gospoda iz opozicije, preko svojih sudija u Ustavnom sudu pokušavaju sprovesti državni udar. Da, meki državni udar, dragi građani. I zato urliču, histerišu, orimaju mikrofone! Samo zato.
Jer, ovim našim „opozicionarima“, kao i onim u Srbiji, i kao onim u Gruziji, Rumuniji, Mađarskoj ili Slovačkoj, isti je nalogodavac i mentor. I koriste iste metode. Za njih je demokratija samo kad oni pobjeđuju. A kad budu pobijeđeni,i to po njihovim pravilima, onda bi da ista mijenjaju sve dok ne pobijede ponovo.
Da li je sljedeće da naš preśjednik neće htjeti da ode iz fotelje kad mu istekne mandat ili kad ga Skupština razvlasti? To gledamo u Gruziji trenutno, zar ne? Gdje ona neka baba neće da prestane da bude predsjednik, kao što neće ove naše sudije iz Ustavnog suda. Jer im je tako milo!
A vidjećemo još, bojim se ubrzo, kako će se ponijeti ova naša baba-preśjednik, kad mu se fotelja krene izmicati.
I koji ide da se konsultuje sa prethodnim predsjednicima Ustavnog suda, sve redom onima koje je postavljao prethodni režim kao nagradu za poslušnost. I onima koji naravno neće reći kako jeste, već će da se izražavaju u stilu Sveta Marovića nekad, da im sagovornik poslije toga ne zna jel poša ili doša! Jer im je tako milo!
U pamet se narode!
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
