Šta je sporno sa Rezolucijom o Jasenovcu?

Pišu: Miloš Vojinović (predsjednik Društva za istorijska istraživanja) i Momo Joksimović (predsjednik Partije penzionera i invalida)

Društvo za istorijska istraživanja Crne Gore, Partija penzionera i invalida Crne Gore -PIR, Građani slobodarskog Vraneša, upućuju srdačne čestitke g-dinu Andriji Mandiću, predsjedniku crnogorskog parlamenta, na sjajnoj državničkoj besjedi, g-dinu Milojku Spajiću, predsjeniku Vlade Crne Gore, predsjedniku DNP-a g-dinu Milanu Kneževiću i poslanicima crnogorskog parlamentau koji su glasali za Rezoluciju o Jasenovcu, Dahauu i Mathauzenu. Prava stvar i ako sa velikim zakašnjenjem.

Ovakvu rezoluciju je trebala da usvoji skuptrina Demokratske narodne republike Jugoslavije, odnosno Skupština SFRJ.
Međutim, znano je, dok je Tito bio živ, o genocidu u Jesenovcu se nije smjelo ni šaputati a kamoli staviti u skuštinsku proceduru. Titu se i „kosa na glavi dizala na samu pomisao o Jasenovcu“ i to mjesto nikad nije posjetio. U Drugom svjetskom ratu, komunističko-partizanske snage, su imale blisku saradnju i zajeedničke borbene aktivnosti sa ustašama, domobranima i NDH -a državom i Njemačkim formacijama, u borbi protiv srpskih četničkih formacija. Tito i komunisti su zaobolazili Jasenovac u velikom luku, i ako je on bio pod nadzorom partizanskih hrvatskih snaga.

Svu dokumentaciju o Jasenovcu, Tito je po saznanju ambasadora SFRJ u Italiji, g-dina Jovića, 1975.godine predao Vatikanu. Ustaše su spaljivale dokumentaciju u Jasenovcu 1943. i 1945.godine. Hrvati su uništili takođe građu o Jesenovcu, prikazivali su konclogor Jasenovac kao radni logor, gdje je boravilo desetak hiljada logoraša. Konclogori Jasenovca se prostiru od ostrva Paga u Jadranu do malog mjesta na Savi Jasenovca.

Koncentracioni logor Jasenovac je najzlogasnije mučilište Srba, Jevreja i Roma u nacističkoj Evropi, čijim se monstruoznim zločinima i kancelar Hitler zgražavao, i ako je logora bilo i u Njemačkoj. Zato će Hitler narediti generalu Himleru, da poradi na rasturanju državne tvorevine Nezavisne Države Hrvatske, što će on pokušati da uradi preko generala Aleksandera Lera, glavnokomandujućeg na Balkanu. I Muoslini se zgražavao nad zlim i strašnim ustaškim terorom, nečuvenim u svijetu.

To što se hrvatski političari jogune zbog Jasenovačkih logora smrti, gdje je stradalo 730.000 Srba ( ubijeno ih je mnogo više), 80.000 Roma, 23.000 Jevreja, treba da zabrine njih same i savremenu antifašističku Evropu. Iz Njemačke i Austrije nema prigovora, dok Romi i Jevreji širom planete podržavaju i čestitaju Skupštini Crne Gore i mudrom i hrabrom Andriji Mandiću, na briljntnom vođenju sjednica Parlamenta.

Zar se smije zaboraviti u savremenoj Evropi kojoj težimo, da je u Jasenovačkim kanclogorima, postojao i svojevrsni logor za djecu, gdje je ubijeno 110.000 djece, od odojčadi do 12 godina. U taj broj se ne računaju djeca ubijena u majčinoj utrobi . Tako su srpsku djecu bebe, nabijali na bajonet i kolje, šiljate letve od plota , sjekli noževima zvanim srbosjek, bradvama, sjekirama, spaljivali žrtve u kućama i krematorijumu na Gradišci kod Jasenovca, kuvani u kotlovima za spravljanje sapuna .Strašno zar ne..
Ustaška država je propisala oko 40 vrsta mučenja i ubijanja, od metalnih predmeta, čupanja noktiju na rukama i nogama, oslepljivljnjem logoraša zabijajući im igle u oči, meso kidali pa zatim rane solili. LJude su žive drali, odsijecali uši, noseve, jezike sjekli sjekačima za žicu, šila zabijali u srce. Ćerke su silovali pred očima majki, sinove mučili pred očima očeva. Posude očiju srpske djece su „ukašavale“ sto poglavnika. Zatvorenici su vezani u lancima, u vrećama, bacani u rijeke, bunare, provalije, pećine, gušeni cijankalijumom , trovani kaustičnom sodom , satirani glađu, žeđu , hladnoćom , žrtve su ubijali koljem, maljevima, čekićima… Zar se smije zaboravti Vukašin Mandrapa iz Klepaca, i njegove tihe riječi upućene ustaši koji ga kolje, Filu Filiganoviću, koji je tog dana zaklao preko 1.000 žrtava, nikako da stigne ustašu koljača Pera Brzicu sa 1.350 zaklanih :“Radi ti dijete, svoj posao“.

Hrvati očito žele da se o ovom zločinu-genocidu ćuti, da niko ne govori, da se nigdje o njemu ne piše.

Jasenovac je naša tragedija, naša vječna tuga, naš bol i neprebol, naše teško i bolno sjećanje . Jasenoac mora biti pouka i poruka i opomena svim budućim generacijama koje stasavaju , da se ovakvo zlo nikada više ne ponovi. Da nije bilo ove crnnogorske rezolucije, genocid u jasenovačkim konc logorima bi se zaboravio.

Imamo li na to pravo? Ima li antifašistička Evropa pravo na to?

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)