Ministar spoljnih poslova Marko Đurić poručio je na sjednici Savjeta bezbjednosti UN o KiM da se pod politikom koju sprovodi Aljbin Kurti, Srbi na Kosovu i Metohiji sve više označavaju kao „drugi“, njihov identitet postaje razlog za život u strahu, kao i da je posebno zabrinjavajuće što izvještaj UNMIK-a ne pominje tihi, ali uporni egzodus Srba.
Đurić je, tokom obraćanja na sjednici gdje je predstavljen šestomjesečni izvještaj UNMIK-a o situaciji na KiM, kazao da je u veoma kratkom vremenskom periodu, približno 20 odsto srpskog stanovništva napustilo Kosovo i Metohiju usljed pritisaka.
„To nije statistika. To je egzodus. I naša je zajednička odgovornost da ga zaustavimo. Svjedoci smo stvarnosti u kojoj je sam identitet postao izvor nesigurnosti“ – istakao je Đurić i dodao da se njihov identitet koristi kao osnov za ograničavanje prava kosovskih Srba, ograničavanje njihovog kretanja i targetiranje njihovih domova, imovine i vjerskih objekata. Kako je naveo, proizvoljna hapšenja, napadi i administrativni pritisci nisu izolovani incidenti, već formiraju sistematski obrazac marginalizacije koji ne možemo i ne smijemo ignorisati.
Ujedinjene nacije, kako je rekao, nijesu stvorene da bi ćutale pred nepravdom, već je njihova uloga da obezbijede poštovanje međunarodnog prava i da zaštite pojedince i grupe kojima su uskraćena prava. Upravo iz tog razloga, naglasio je Đurić, ono što se danas dešava na Kosovu i Metohiji nije samo regionalno pitanje, već je pitanje zajedničke odgovornosti i test kredibiliteta međunarodnog poretka.
„Činjenice su duboko zabrinjavajuće. Samo u 2025. godini zabilježen je 137 etnički motivisanih incidenata. Od početka ove godine, nova hapšenja i napadi su se nastavili. Ovi događaji ne ukazuju na slučajnost, već na obrazac pritisaka i klimu nekažnjivosti“ – naglasio je šef srpske diplomatije.
Kako je dodao, Srbi se suočavaju sa ograničenjima slobode kretanja, proizvoljnim hapšenjima, napadima na njihovu imovinu i skrnavljenjem vjerskih objekata. Napadi na SPC pogađaju samu srž kulturnog i duhovnog identiteta, rekao je Đurić i dodao da su posebno zabrinjavajući pokušaji ulaska u socijalne, zdravstvene i obrazovne ustanove, jer direktno ugrožavaju osnovne funkcije neophodne za opstanak zajednice.
„Ograničenja slobode kretanja su sistemska, a ne slučajna“ – naveo je šef srpske diplomatije i dodao da je ulaz na KiM zabranjen Miloradu Arlovu, poznatom humanitarcu iz Banjaluke, ali je i patrijarhu SPC spriječeno da posjeti sjedište svoje Crkve.
„Ovo nisu samo administrativne prepreke; one predstavljaju namjerno signaliziranje da određeni identiteti nijesu dobrodošli ili da podležu uslovnom odobrenju. Ovde se ne radi o proceduri. Radi se o principu. Ove akcije šalju poruku da su prava uslovna, da identitet određuje pristup i da čak i humanitarni rad i vjerska dužnost mogu biti ometani“ – kazao je Đurić.
Kako je dodao, samo u 2025. godini zabilježeno je više od 130 etnički motivisanih incidenata, a da su se od tada nastavila hapšenja, zastrašivanja i napadi, a izvještaji o fizičkim napadima, šteti na imovini i verbalnom uznemiravanju traju i 2026. godine. Podsetio je na pucnjavu na srpske dječake u Štrpcu na pravoslavni Božić dodajući da i dalje odjekuje taj incident upravo zato što odgovornost ostaje nejasna i nedovoljno pokazana.
„Takvi incidenti narušavaju ne samo individualnu bezbjednost već i kolektivni osjećaj pripadnosti čitavih zajednica. Istovremeno, niz koordinisanih mjera uticao je na svakodnevni život Srba“ – naveo je Đurić i dodao da su među tim mjerama jednostrana zabrana srpskog dinara, koja narušava osnovni ekonomski život i tera penzionere, porodice i mala preduzeća u neizvjesnost dok se bore da pristupe sredstvima ili obavljaju svakodnevne transakcije.
Đurić je naveo da se mnogi stariji građani sada suočavaju sa dugim putovanjima do graničnih područja samo da bi primili svoje penzije, pretvarajući ono što bi trebalo da bude rutinska stvar u izvor teškoća i poniženja.
Prema njegovim riječima, druga mjera je sistematski pritisak na srpske institucije u zdravstvu, obrazovanju i socijalnim službama, ostavljajući pacijente bez pouzdane njege, a učenike nesigurnim u vezi sa kontinuitetom školovanja na maternjem jeziku.
Treća mjera su hapšenja koja izazivaju ozbiljnu zabrinutost u vezi sa pravičnim postupkom i proporcionalnošću, a četvrta je oduzimanje zemljišta na sjeveru za monoetničke baze specijalne policije, često sprovedeno bez transparentnosti i van dogovorenih okvira. Đurić je ukazao da to nijesu izolovane odluke, već čine konzistentan obrazac pritiska.
„Da bi se razumio puni uticaj ovih mjera, mora se sagledati kako one utiču na svakodnevni život. Ekonomska ograničenja se pretvaraju u neizvjesnost za porodice i prepreke za preduzeća. Roditelji brinu o izdržavanju svoje djece; nastavnici i ljekari vide da je njihova profesionalna budućnost ugrožena. Institucionalni pritisak utiče na pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i socijalnoj zaštiti. Pravna nesigurnost stvara strah i obeshrabruje povratak onih koji su raseljeni“ – rekao je Đurić.
Kako je dodao, za mnoge to nije pitanje politike – već da li mogu normalno da žive, odgajaju djecu i ostanu u svojim domovima.
„Kada se osnovni uslovi za dostojanstven život naruše, ljudi odlaze – ne po svom izboru, već iz nužnosti. Ova postepena demografska promjena, vođena stalnim pritiskom, a ne dobrovoljnom migracijom, prijeti da fundamentalno promijeni multietnički karakter Kosova i Metohije. I to ne pogađa samo Srbe. Goranska zajednica se suočava sa sve većom marginalizacijom. Bošnjačka zajednica je potisnuta, uz sve veću zabrinutost zbog tihe asimilacije.“
Kada više zajednica doživljava slične pritiske, ovo postaje strukturno pitanje koje ugrožava samu osnovu suživota – naveo je šef srpske diplomatije.
Prema njegovim riječima, u proteklih šest mjeseci, situacija se samo dodatno pogoršala, a umjesto napretka ka normalizaciji, svjedoci smo događaja koji produbljuju nepoverenje i intenziviraju nesigurnost.
„Ovim se nameće suštinsko pitanje: kakvu budućnost možemo očekivati u društvu u kojem su ljudi meta zbog toga ko su i gdje pravde nema? Bez odgovornosti ne može biti povjerenja. Bez povjerenja nema stabilnosti. A bez stabilnosti nema trajnog mira“ – kazao je Đurić.
