Smijurija od “državnog udara”: Država “ugrožena”, a nijesu saslušali Mila, Filipa, Duška, ni šefove ANB-a i policije!
O suđenju za “državni udar”, za ove skoro dvije godine, sve je rečeno i napisano. Otkrivene su sve laži i podmetačine tužilaštva, raskrinkan je svjedok saradnik Saša Sinđelić, koji je na kraju i sam priznao da je lagao u korist tužilaštva. O nesretnom vojvodi Paji i oružju na dnu jezera, smišljeni su čak i vicevi.
Ali, mnogo toga je, s pravne strane, promaklo javnosti, kada je u pitanju samo suđenje. U optužnici piše da je ova pohapšena grupa, koja se tereti za terorizam u pokušaju, htjela da likvidira tadašenjeg premijera, a sadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Što znači da je Đukanović, u ovom predmetu, oštećena strana. Ne postoji u sudskoj praksi slučaj, da je javnost upoznata, da tokom postupka nije saslušana oštećena strana, u svojstvu svjedoka. I u banalnijim slučajevima od državnog udara, kada je neko optužen da je nekome ukrao akumulator ili kliješta motocange, taj kome je to otuđeno, mora biti saslušan. Sudsko vijeće je u startu, odbijanjem da se sasluša Đukanović, unaprijed, samo sebi ukinulo presudu, ma kakva ona sjutra bude. Ne saslušanje oštećene strane u sudskom postupku, za sobom, automatski povlači to da će sudiji Suzani Mugoši presuda odmah biti ukinuta. Može da se ne sasluša neki svjedok, ali oštećeni, a po optužnici je Đukanović oštećeni u ovom postupku, mora biti ispitan.
Još veći je paradoks, da u postupku za terorizam u pokušaju, nije saslušan šef ANB-a, direktor Uprave policije i ministar odbrane… Ako je državi prijetila toga dana opasnost, to su tri ključne figure koje su tu informaciju morale imati. Svjedoci smo da je tadašnja ministarka odbrane Milica Pejanović Đurišić kazala da ona nije imala informacije o terorističkoj grupi.
Paradoks je da nije u postupku saslušan ni predsjednik države Filip Vujanović. Za neupućene, a nema ih, Vujanović je u tom momentu i vrhovni komandant oružanih snaga Crne Gore. A ako on nema saznanja o planiranju terorističkih napada u noći izbora, svaki drugi komentar je suvišan.
Jer, kako drugačije utvrditi kolika je prijetila opasnost po državu, ako se ne saslušaju nosioci najvećih državnih funkcija. Smiješno zvuči da je država bila ugrožena a da o tome nijesu svjedočili predsjednici države i vlade, ministar odbrane, šef policije, direktor ANB-a, načelnik Generalštaba… Nije saslušan čak ni predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu, a da ne govorimo o članovima Savjeta za nacionalnu bezbjednost.
Sve ovo samo pokazuje o kakvom montiranom sudskom postupku je riječ, koji je za cilj imao i danas ima, osuđujuću presudu za čelnike opozicije, samo zato što su protivnici režima. Zato i ne čudi što se sudskom vijeću strašno žuri da osuđujuću presudu, koja je odavno napisana, izvadi iz fioke, kako bi skrenula pažnju sa malverzacija režima koji isplivavaju iz dana u dan.