SLOVESNI NAROD I VLADIKA
Piše: Bećir Vuković
Evo neko doba vjerni narod strepi kakve će osvanuti izjave nekih crkvenih lica, od popova pa sve do preosvećenih vladika…
Izjave vladike Grigorija nemaju veze sa Hristom Spasiteljem, i Srpskom Pravoslavnom Crkvom, kaže Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve…
Ali, vjerni narod morao bi znati sa čime imaju veze vladičine izjave po inostranim televizijma, kako bi natenane i blagovremeno znao šta mu je činiti…
Jedva je izdržao kamenovanje predsjednika Srpske akademije nauka i umjetnosti, a srpski narod strefi vladičina izjava…
Odavna nismo čuli strašniju riječ: izjava vladike nema veze sa Hristom Spasiteljem…
Sa istom optikom nastavljamo da čitamo kako je napisano od strane crkvene vlasti: da li je poslije takvog suda crkvene vlasti, taj vladika i dalje u istom činu, i, da li će i taj vladika odlučivati o izboru novog Patrijarha…
Izvjesna crkvena lica ponekada djeluju kao da ih je neko prisilio da nose mantiju, pa tako djelujući javno pokazuju da ta misija nije za njih, nego je grdno pogriješio onaj koji ih je presvukao…
Istovremeno, došlo je vrijeme da niko nijednu uniformu ne mora da nosi…
Doduše, do skora, morali smo nositi samo vojničku uniformu…
Ako Sveti Sinod Srpske Pravoslavne Crkve kaže da izjava vladike nema veze sa – vjerom u Hrista Spasitelja – i Srpskom Pravoslavnom Crkvom, ne znači da je Sinod završio misao: po svim zakonima, pa i crkvenim, Sinod je morao kazati kako će dalje djelovati. Ili, bolje rečeno, šta je dužan kao vlast da uradi…
Pamtimo, ne tako davno, raščinjavane su i vladike…
Nove korake crkvenih vlasti očekuje slovesni srpski narod, isključivo u svojstvu vjernika…
Da li je crkvenim licima u mantijama dozvoljeno da se javno opredjeljuje za ovu ili onu političku optiku i opciju, za ovu ili onu partiju (ljevičarsku ili desničarsku, svejedno), čak i za konzervativnu, da li je dozvoljeno (pa i lijepo), da se crkvene prostorije pretvaraju u biroe za zapošljavanje i slično, bez ustručavanja agituju i tako dalje, nova su pitanja na koja će odgovoriti neke nove nauke…
Morala bi se roditi nova društvena nauka koja pretresa slamaricu punu takvih pitanja. Jeste, živimo u vrijeme bujanja svih ljudskih prava, zato nismo kadri dalje pratiti razne hibridne discipline…
Kao što znamo, do sada je vladala teorija da nema ni crkve ni države bez naroda. Da li je u povoju nauka koja će dokazati da ima, i da je i to čudo moguće, ni to ne znamo…
Kako će reagovati vjerni narod na vladičinu izjavu, koji baš često pokazuje duhovnu nezrelost…
Država se brine o takozvanom materijalnom – horizontalnom – a crkva o duhovnom biću naroda. To su dva krila naroda. Za sada nije poznato biće, niti ikakva tica, sa trećim krilom. A ako i ima nešto treće, ono nema neki ugled, i nije za veliku priču, jer je u pitanju, rep…
Kroz strašni i mračni srednji vijek, i kroz cijelu istoriju do danas, sijaju i Srpska država i Srpska crkva…
Na bijelom dvoglavom orlu sijaju dvije krune. Toga bi prije svih morale biti svjesne srpske vladike, jer Srpska crkva starija je od srpske države…
U demokratskim vremenima kakvo nas je snašlo, često se maše i onim trećim „krilom“, koje ni sada nećemo više i dalje opisivati i slikati…
Do skora, samo su se komunisti miješali u stvari crkve, od skora crkva se miješa u stvari države…
Da li se radi o slučajnosti, ili je u pitanju sila povratnog klatna ne znamo, ali toliko znamo, ovakve sporove mora da presudi najmjerodavniji vjerni narod. Baš kao što je presudio u Crnoj Gori…
Tokom litija Crnu Goru je pohodio vladika Grigorije i ukrajinski Onufrije, a litije nije mogao blagosloviti i Srpski Patrijarh Irinej. Za Onufrija velikog sa belom panom, još je rečeno da sestrinska crkva posjećuje drugu sestrinsku crkvu…
Stvarno, crkva bi morala da se odvoji od države makar onoliko koliko se država odvojila od crkve. U korist naroda. U korist i vjerujućih, i nevjerujućih…
Kako dobro zazvuča – u korist naroda. Imam nekakvog iskustva, i mislio sam da je prošao rok trajanja ovoj ofucanoj paroli, ali – nije..
U ime naroda…