Ako bi se jednom riječju mogao opisati život ovih ljudi, to bi bila ta. Kada se njima upali crvena lampica za intervenciju, nema tu više ni vjere ni nacionalnosti. Dojava znači požar, da li na brdu, livadi ili nečijoj kući. Ako je život u pitanju, svaka sekunda je bitna.
Borba je posjetila Službu zaštite i spašavanja Glavnog grada kako bi čitaocima prenijela kako podgorički vatrogasci provode dane. Tokom ljeta, kada je učestala požarna sezona, čitava Crna Gora im piše hvalospjeve, znajući da ti ljudi rizikuju živote ne bi li spasili šume ili domove. Međutim, Služba zaštite i spašavanja ima širok dijapazon svojih nadležnosti, a građani ih se rijetko kada sjete u zimskim mjesecima. Ipak, oni su tu, dežurni i uvijek spremni za akciju.
Dispečerski centar – odakle sve počinje
Borba je prvo posjetila dispečerski centar odakle sve akcije i počinju. Građani pozivom na broj 123 stupaju u kontakt sa ovom službom i prijavljuju intervencije, bile one požari, ugroženost života, pa sve do, kako kažu, skidanja mački sa drveća.
Bogoljub Prelević, dispečer Službi zaštite i spašavanja Glavnog grada kazao je Borbi da se uobičajene, takoreći „svakodnevne“ intervencije sprovode u zimskom periodu i tokom proljeća i jeseni.
„Najviše intervencija tokom tih perioda jeste kada bi se zapalila ložišta. Dešava se i da se zapale klima uređaji. Imamo čak i prijave da se mačke skidaju sa drveta, te zapaljenih kontejnera. Fokus nam je naravno i na intervencije koje se dešavaju prilikom poplava. Intervenišemo i tokom udesa, ali i tokom sezona kada se građani ili turisti izgube na planinarskih stazama. Radimo i pretragu terena. Pronalazimo dosta ljudi unesrećenih, udavljenih. Evo baš ovih dana smo tražili nestalog momka sa Cetinja. Nedjeljama u tim slučajevima idemo u konstantnu pretragu terena“, kazao je Prelević za Borbu.
Prethodne 2022. godine, Služba zaštite i spašavanja imala je čak 3.149 intervencija.
Foto: Borba
Ljeti je, pak, mnogo, mnogo veći obim posla. Zna se, kako su kazali našem portalu, i na 24 sata da bude i po 60-70 intervencija.
„Ljeti gore livade, nisko rastinje, Malo Brdo, Velje Brdo, Kuči, Piperi, Tuzi, Zeta. Tada u većini slučajeva ljudi nisu ugroženi. Ugroženost je uglavnom tokom zime kada gore unutrašnjosti objekta“, kazao je Prelević.
Dispečerski centar je taj, objašnjavaju nam vatrogasci, koji procjenjuje u momentu poziva kolika je intenzivnost intervencije.
„Ukoliko kroz razgovor vidimo da je ugrožen objekat ili ljudski život, automatski se ekipa šalje na teren“, kazao je on.
Foto: Prelević
Kako funkcioniše Služba nakon dojave?
Kako je našem portalu rečeno, Služba, odnosno vatrogasci, funkcionišu prema tzv. navalama.
Navale se formiraju prema smjenama, i svaka navala ima određen posao. Prva navala radi najteže intervencije, kada gore kuće i slično… Druga navala je uglavnom prateća prve navale dok treća radi sitnije intervencije.
„Pripadnici Službe se rotiraju. Niko nije uvijek prva navala, već se to sprovodi sistemom rotacije. Ako je neko danas radio u prvoj navali, sjutra će raditi najlakšu. To je do procjene komandira, i do zdravstvenog biltena. Možda neko dođe sa nekom tegobom na posao. Ali pripadnici službe između sebe znaju ko najviše zna, umije i može. Svakako, komandirova je i prva i poslednja“, kazali su pripadnici iz Službe.
Foto: Borba
Nema ni vjere ni nacije, kada je život ugrožen pali se crvena lampica
A Borba je razgovarala i sa zamjenikom komandira koji je jednom riječju opisao rad Službe.
„Jednom riječju humanost. To je život. Spasiti nečiji život. Nema tu ni vjere ni nacionalnosti kada se upali naša crvena lampica. Dojava odozgo bi glasila da gori kuća. Kreće se odmah na teren. Naš princip je i da gasimo pod naponom iako ne bi trebali, jer je osobi ugrožen život. Krećemo sa gašenjem. Normalno, postoje neke mjere bezbjednosti koje bi nas zaštitile, ali svakako rizikujemo mnogo više nego vatrogasci u okruženju. Imali smo priliku da i njih gledamo kako rade, a oni se nama na određeni način dive“, kazao je zamjenik komandira Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada Ranko Bojović.
Nije baš kako narod misli, da Služba zaštite i spašavanja radi samo ljeti, kada su vidljivi. Dosta toga se i zimi dešava – udesi, poplave, izvlačenja, spašavanja, pretrage, pranje ulica nakon udesa.
„Narod to misli jer nas vide tokom ovih 50 intervencija i tada nas vide. Mi smo tad ljeti najaktivniji, ali ne znaju tokom ljeta, je li podrum, je li spašavanje nekog iz stana. Treba prići i ugasiti taj požar. Vrlo je širok spektar aktivnosti vatrogasaca Podgorice“, kazao je on.
Foto: Bojović
Momci su uvijek spremni u minut, minut ipo ili dva i već kreću u intervenciju. Dolazak, naravno, zavisi i od gustine saobraćaja. Opreme, kažu, imaju ali je najveći problem ljudstvo. U Službi je veliki deficit sa radnicima, 20 ljudi je pošlo u penziju, sad se po novom oglasu prima 16 radnika ali i prije toga je u smjeni sigurno nedostajalo ljudi da bi bilo optimalno.
„Oni koji rade volonterski će zasigurno biti primljeni posle oglasa, ali je to i dalje mali broj ljudi. Potrebno je 15-20 ljudi da se primi kako bi služba bila kompaktna“, kazao je Bojović za naš portal.
Imali su, tvrde, vatrogasni punkt u zgradi Radoja Dakića ali se on pretprošle godine prodao privatnicima i bili su prisiljeni da napuste taj objekat.
„A mnogo bi bolje bilo da imamo i punkt tamo, jer bi brže stizali na intervencije a ovako sa Starog Aerodroma… Podgorici svakako nedostaje minimum još 2 punkta da imamo kako bi pokrili grad i u tom slučaju bi svugdje mogli stići u 2 minuta“, kazao je Prelević.
Služba ima širok spektar intervencija
Zamjenik komandira Ranko Bojović kazao je za Borbu da izlazak pripadnika Službe zaštite i spašavanja zavisi od akcidenta.
„Brzi izlazak je kad je klasični požar u pitanju jer tada ljudi nemaju potrebe da se spremaju i nose svu opremu. Nije isti izlazak na intervenciju tipa požar ili izlazak za spašavanje gdje se moraju spremiti užad i nosila“, kazao je on.
Spektar aktivnosti je širok. Počinju sa požarima zatvorenog tipa, otvorenog tipa. Zatvorenog tipa su urbani stanovi, zgrade, kuće, pomoćni objekti i automobili dok su otvoreni, uglavnom, šumski požari.
Foto: Borba
„Požari se razlikuju po veličini. Mi sami znamo u kojoj je fazi požar čim dođemo na lice mjesta. Požar koji gori do pet minuta je početna faza požara. 99% se on hvata na početku i lako ga je ugasiti, ali kada bi se došlo do požara koji se razvio, to više nije požar nego buktinja. Ako bi pričali o objektima, današnji objekti koji su urađeni od „sendvič limova“ i panela – kad se to uhvati i kad se kasno dojavi to prelazi u stihiju. Plastika na automobilima takođe dosta brže gori. Imamo i akumulatorska vozila koja mogu izazvati velike požare“, kazao je Bojović.
Prešao je na zimski period i kazao da su u tim momentima učestale poplave.
„U zimskom periodu imamo dosta dojava od strane građana da su podrumi poplavljeni, da se izlila rijeka. Imamo i utopljenike. Kada se dese poplave, dešavaju se situacije kada ljudi ne mogu da se izvuku iz objekta. Tu na scenu stupa naš specijalizovani tim koji je obučen i za spore i za brze vode. Takođe imamo i alpinistički tim koji spašava i sa visina i sa dubina. Imamo i specijalizovani tim za udese kao i za spašavanje u snijegu“, kazao je on.
Foto: Borba
Imaju saradnju i sa ronilačkim timom iz Bijele i Služba zaštite i spašavanja ih aktivira ukoliko je potrebno. Dodaje i da imaju tim i za hemijske akcidente, kojima je potrebno pristupiti sa posebnom dozom pažnje.
„Širok je spektar naših aktivnosti. Imamo davljenike, pretragu terena za ljudima koji su se izgubili u šumama, što je aktuelno tokom turističkih sezona. Imamo aktivnosti i obezbjeđenja određenih objekata, manifestacija. Napomenuli smo i vađenje utopljenika iz rijeka. Moramo i tu da budemo u koordinaciji, od spašavanja života ljudi, do spašavanja života mačaka. Ne prođe dan da mi nemamo neke aktivnosti. Nekad se zadesi da je 1, 10 ili 50 požara tokom ljetnjeg perioda. Na sjeveru nije toliko požar izražen, nemaju potrebe za tolikim intervencijama. Mi kao Glavni grad pokrivamo veliki dio teritorije a temperatura je enormno velika“, jasan je Bojović.
A kako izgleda njihov dan?
Pregled. Kafa. Sportske aktivnosti. Ili trčanje ili vježbanje na tornju. Slijedi doručak. Posle doručka kreću intenzivnije vježbe. Sve se to radi ukoliko nema dojava. Ukoliko dođe do dojave, sve se prekida i kreću na teren.
„Imamo i atomsko sklonište, toranj za alpinističke vježbe, momci ulaze kroz prozore. To je faktički simulacija stvarnih intervencija. Gašenje na prvom, drugom, trećem spratu. Postoje i vozila za udese gdje imamo i lutku koju stavimo na mjesto vozača suvozača, oslobađamo je i pokušavamo nekom unesrećenom da pomognemo. Imamo i obuku prve pomoći koju su prešli svi stariji operativci a sada će i mlađi. U sklopu vatrogasne imamo i alpinističku stijenu i mobilijar za vježbanje alpinizma. U saradnji smo i sa malim alpinističkim klubom koju koristimo i mi i oni“, kazao je on.
Foto: Borba
1996. je počeo u Službu kada je 18 ljudi bilo u službi a danas je samo 13, po smjeni.
Što se tiče vozila za urbane požare, Vatrogasna jedinica Podgorice je snabdjevena dobrim voznim parkom osim vozila za šumske požare.
„Tu nedostaje dio vozila jer imamo širok teren gašenja požara. U momentu se desi da je potrebno 5-7 vozila, koja su već na terenu. Takođe nam je potrebna i nova auto ljestva. Ali nužda zakon mijenja. Koristimo se nečim što i nije baš adekvatno ali smo prinuđeni, kako bi sačuvali nečiji život. Nikad ne rizikujemo, osim kad je život u pitanju. Tada i improvizujemo da bi uspjeli i spasili nečiji život. To je ono što je najbitnije“, zaključio je Bojović svoju izjavu
Foto: Borba
Pored razgovora, Borba je imala prilike i da „zaviri“ u prostorije koje koriste službenici Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada. Pored brojnih diploma i medalja osvojenih na međunarodnim takmičenjima, imali smo prilike da vidimo i stare rekvizite – kako je nekada izgledala oprema kojom su se gasili požari u Crnoj Gori.
