Sinđelić srušio optužnicu: Tužioci u Crnoj Gori su od mene iznudili lažno svjedočenje ucjenama i mučenjem

Advokati odbrane dostavili su redakciji IN4S snimke na kojima Saša Sinđelić u razgovoru sa redakciji nepoznatim osobama govori kako je bio primoravan da učestvuje u montaži tzv. „državnog udara“.

Izlaskom u javnost tajnih snimaka Saše Sinđelića nedvosmisleno se potvrđuje kraj ovog ove sudske farse.

Svjedok saradnik Saša Sinđelić, ključni svjedok u montiranom procesu za „državni udar“ u kojem su optuženi srpski državljani i lideri DF-a porekao je da je sve što je svjedočio u Višem sudu u Podgorici istina, te da nikakve zavjere oko upada u Skupštinu Crne Gore i ubistva Mila Đukanovića nije bilo.

U eksluzivnom snimku do kojeg je došao IN4S Sinđelić na nepoznatoj lokaciji, osobama od povjerenja govori kako su se stvari zaista odvijale, te da je njegovo lažno svjedočenje iznuđeno mučenjem i ucjenama. On je na kraju, prema sopstvenom tvrđenju, pobjegao sa porodicom u Srbiju, bez znanja crnogorskih tužilaca o tome.

Sinđelić je naveo da mu je zaplijenjena oprema koju je prodavao na pijaci, te da je na njegovo čuđenje, ona predstavljena kao teroristička.

„Imao sam otpremnice naslovljene na posle 16. oktobra, ali su one nestale“, kazao je svom sagovorniku.

Koliko je slaba njegova psihička konstrukcija, ali i moralna vidi se i iz njegovog obrazloženja da je sve priznao kako bi ih što prije „makao sa vrata“. Nadao se da će nevino optuženi ljudi biti brzo pušteni, ali da se to nije desilo.

Iako se dobrovoljno predao policiji, on je tretiran kao terorista. Ponovio je i ono što je tvrdio u „Ćirilici“, da je držan u samici 23 dana sa upaljenim svjetlima, i mučen.

Pobjegao iz Crne Gore

„Oni su pokupili moje lične pare, moju opremu, ništa od toga mi nije vraćeno niti će, koliko ja vidim. Ko zna da li bih ja bio vraćen da nisam pobego ovamo. Nego sam ja seo na voz ‘i pobeg’o ovamo“, kazao je svom sagovorniku Sinđelić, naglašavajući da tužioci o tome ništa nisu znali:

„Nisu ni znali. Spakujem klince i ženu na voz noću, ja se sakrijem gore“.

Prema njegovoj priči graničari su u vozu vidjeli da žena i djeca spavaju, a njega nisu jer se sakrio, te da je tako ušao u zemlju.

I njemu je bilo jasno kako tužilaštvo funcioniše, te da na osnovu par susreta sa njegovim poznanicima i par telefonskih poziva mogu bilo što da „napakuju“.

„I kako da ja sad dokažem da nisam?“, kazao je uplašeno Sinđelić.

Ponovio je i da je Paji dao novac da „ljudi koji idu na protest podrške nisu gladni“, ali da je ovaj te pare zloupotrijebio.

„Zašto bih slao ljude u regularne smeštaje ako će da prave nerede?“, upitao je on.

Prema njegovom tvrđenju, dogovor je bio da u Crnu Goru dođe 15 dana i da ga puste, te da je umjesto toga ostao je dvije godine, nakon čega je odlučio da pobjegne, iako je bio upozoren da ne napušta Crnu Goru.

„Ja sam računao da to neće da ode toliko daleko“, kazao je Sinđelić.

Prema njegovom tvrđenju, odlučio je da sve „prizna“ tek kada su i uhapšeni srpski državljani odlučili da priznaju, bez obzira što ništa od toga nije tačno.

„Moraš čoveče, neće da te puste. To ti je prisilno ‘moraš’. Morao sam da dam drugačiju izjavu, oni za drugu neće da čuju“, opravdao se Sinđelić.

Kakvi bre ruski agenti!?

Svjedok saradnik tužilaštva odriče i da su postojali navodni ruski agenti odgovorni za cio „državni udar“. Za snimak na kojem se navodno vide on i Eduard Šišmakov, kaže, je u Beogradu bio da piše knjigu, i samo to.

„Kakvi bre ruski agenti, ovaj čovek, ja znam bre, pisao tekst za neku knjigu. Nije verovao šta ga snađe“, kazao je Sinđelić.

Odrekao je i postojanje bilo kakvog oružja, navodeći da ako ga je bilo to je Mirko Velimirović uradio u svojoj režiji.

Svojim sagovornicima je opisao i kako je izgledalo privođenje, te naglasio da ga je crnogorska policija izvodila iz samice i mučila.