Sin Zlatana Krstića: Mog oca su osudili bez dokaza

Sramota je i strahota šta su uradili nevinom čoveku.Odgovorno tvrdim da moj otac nije imao nikakve veze sa vojskom i policijom kao ni sa zločinima koje mu stavljaju na teret. Jer, to za šta ga optužuju iz maja 1999. godine nema nikakve veze sa njim, a optužuju ga za zlostavljanje, maltretiranje i navodna ubistva.

I da se to nekome od nas dogodilo, ukoliko se uopšte dogodilo, sigurno bismo tražili krivca, ali je još veći zločin optužiti i osuditi nevinog čoveka, a pritom je i bolestan. Moj otac se jedva kreće, ima visok pritisak i dijabetes.

Ovako Aleksandar Krstić (29) govori o prvostepenoj presudi Posebnog odeljenja Osnovnog suda u Prištini, koji je u utorak na 14,5 godina zatvora osudio njegovog oca Zlatana (60) zbog navodnog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Kaže i da je cijela Zlatanova porodica – majka, supruga, ćerka, ali i sva rodbina, u šoku. I dok ponavlja da njegov otac ni mrava ne bi zgazio, Aleksandar je uvjeren da je i sam Zlatan šokiran presudom i da još nije svjestan šta mu se dogodilo.

Čuli smo se u srijedu sa njim, još je u nevjerici ali je i pod sedativima i ljekovima jer je prije hapšenja šest meseci bio u bolnici zbog operacije kičme tako da se i dalje otežano kreće – nastavlja Aleksandar i podsjeća da je njegov otac uhapšen 12. maja 2019. godine kada je otišao u Uroševac da izvadi dokumentaciju za zemljište koje posjeduju u Nerodimlju odakle je i majku iselio krajem 1998. Tada je zbog posla noćnog čuvara u Studentskom domu u Kragujevcu morao da povede majku sa sobom jer nije mogao više da dolazi na Kosmet.

Aleksandar kategorično negira tvrdnje koje su plasirali albanski mediji da je njegov otac Zlatan na Kosmetu radio kao inspektor i pojašnjava da je i za vrijeme boravka na KiM, takođe, radio kao čuvar u fabrici „Šavne cijevi“. Negira, takođe, i da je njegov otac bio pripadnik policijskih snaga.

Moj otac je uvijek gledao da učini kome može, čak je i toj porodici koja ga tereti, prije nekoliko godina bez riječi i ikakve nadoknade preveo na njihovo ime zemlju koja im je prodata prije rata. Potpisao je dokumentaciju bez ikakvih potraživanja, a ukoliko su željeli da ga optuže za nešto što nije učinio, zašto to nisu uradili ranije? Tata je bezbroj puta prije hapšenja odlazio na Kosmet odakle se odselio sredinom devedesetih godina, ali se kasnije uvijek vraćao zbog roditelja, kaže nam Aleksandar Krstić, koji sa porodicom živi u Kragujevcu.

Presuda Zlatanu Krstiću koju je donio Osnovni sud u Prištini je skandalozna jer je osuđen nevin čovek,  kaže Dejan Vasić, Krstićev branilac. – Štaviše, on je godinu dana proveo u pritvoru pa je tek potom podignuta optužnica.

ZA SRBE NI PRAVA NI PRAVDE

Presudom Krstiću ponovo se na djelu pokazuje da se Srbima na Kosovu i Metohiji sudi po etničkoj liniji, a da sudije presude donose bez utemeljenja na činjenicama i dokazima – kažu u Kancelariji za KiM. – Krstić je osuđen na drakonsku kaznu zatvora iako ga nijedan od dvadesetak svjedoka nije prepoznao kao počinioca zločina niti vidjeo u izvršenju zločina koji mu se stavlja na teret. Na ovaj način njemu je uskraćeno pravo na pravično suđenje i ovim se Srbima jasno šalje poruka da na KiM za njih nema mjesta, ni prava ni pravde.