SAMIT, I DAN POSLE

PIŠE: SIBIN

Pitanja međunarodnog razvoja i borba protiv klimatskih promjena, pitanja oko kojih se sastanči u UN, lokacija NY, gdje su otišli prvi i drugi čovjek CG, koji na izazovne globalne teme imaju štogod iznijeti kao svoje smatranje.

Ekoaktivisti, zbilja, morali bi utuviti: ekološka sređenost zavisi od ekonomske stabilnosti i uređenosti jedne zemlje.

To, da li patrijarhalni sistemi djeluju nemarnije prema okolišu, može biti percepcija ekofeministkinja, međutim, to ne znači bogznašta. Kapitalizam je u, pa za još malo, finaloj fazi realizacije – megapredgrađa (deponije sa razmjerama pustinje prostrte između megapolisa), o kojoj je sa Slotingerom razgovarao Virilio.

Maroko i Libija su zemlje koje su primjeri koliko smo pogođeni klimatskim krizama, topljenje leda na Artiku, i nestanak na hiljade pingvina, ukazuju na izloženost ugroženosti još jedne vrste.

Samit je svjetsko sastančenje u ovom globalom selu, i političari samo iznose jedan scenarij koji bi bio poželjan pa i neophodan za hitnu realizaciju, ali zarobljeno tržište te nikakav odnos između SAD i Chine, hiperproizvodnja, ratovi visokosofisticiranom tehnologijom, vladavina transnacionalnih korporacija, otvorena dominacija moći, jesu ono što iz pozadine ima realno djelovanje na stvari. Uza sve rečeno, E. Maks upozorio kako bi AI mogla da nas poubija, taj, dakle, robotizam sa ljudskim likom.

Međutim, kosmopolitizam, zeleni aktivizam, pluralitet i liberalizam, solidarnost i jedinstvo, te procvat prava čovjeka, samo su ideologije koje čine mišljenje mlitavim, upravo sada kad je potrebno – misliti drukčije, radikalno pa i ekstremno, sa ekonomijom bijesa, u kojem se miješa krajnost izložena dobrim stilom, kao u slučaju autora- dinamita, Ničea.