SA OBALA LIMA
Piše Bećir Vuković
Pišem sa obala Lima koji po
Crnom moru teče, na čijim obroncima življahu Hazari, kojima se ovih dana svijet vraća, a, ne zna da se vraća…
Lim i Ibar su muške rijeke, dvije aorte između zemalja Raške i Zete…
Koliko je ontoloških nesreća proteklo između dvije stare srpske države…
Na obalama Crnog mora življaše princeza Atex, a na obalama Ibra, Lima i Tare, princeza Jelena…
I jedna i druga nosile su po jedno slovo na očnim kapcima. Što je značilo da nijesu slijepe, ali i da dalje vide. U desnoj ruci uvijek su imale zbirku višebojnih oštrih olovaka…
Jeleni Anžujskoj srce se videlo u oku…
Danas, nema toga koji može da nađe ijedno slovo kojim je ispisano Jevanđelje na obali Lima, zato bi žmureći morali ulaziti na molitvu u Đurđeve Stupove…
Jutros idem onim istim putem kuda je i šetao gospodin Gavro Vuković sa zašiljenim brkom. NJegov otac, vojvoda, prisajediniće Brda Crnoj Gori…
Ni ovom prilikim nećemo ništa reći o bilo kojim ratovima, jer, kako kaže filozof sa Montreja Žozef de Mestr:“ Niko ne zna šta je rat, ako u njemu nema sina.“
Samo, svako suvisal morao bi znati da se moraju mijenjati i Zapad i Istok, kao što se sve mijenja…
Uveliko, spremanje i mijenjanje svijeta već je u toku…
Moraju se mijenjati i Vasojevići. Velike promjene stižu već u nedelju koja prva dođe.
Da bi znali šta nas čeka i kuda idemo, moramo se kašto i okrenuti, i vidjeti šta je sve prošlo ovim starim putovima. Nismo mi prvi koji se njima potucamo, od nemila do nedraga…
Starim putovima ide se polako, i nikud se ne žuri…
Tim putovima išli su i sveci i dijaci, od stare Ercegovine, pa preko Vasove zemlje, do purpurne Žiče. A počivali i konačivali pod stubove Stupova, na livadama Magliča, u porti Gradca u hučnom kanjonu…
Put se ne mijenja samo vremena prolaze. Vremena donose mijene i proče, tako i sada pod proljeće novi talas promjena probeharaće limskom dolinom…
U naslovu te promjene piše – budućnost. A ko još ne umije da pročita – Za budućnost Berana.
Ima i takvih, ali, svi mogu stati pod jednu granu jasenovu na Jasikovcu…
Iako belosvetska birokratija, (kao i domaća), ne priznaje rezultate izbora, opet, narodu ništa drugo ne ostaje nego da pobijedi. I, pobijediće.
Što će reći, narodu ništa drugo ne ostaje nego da – izdrži – i, izdržaće…