Piše Bećir Vuković
Pišem sa obala Lima koji po
Crnom moru teče, na čijim obroncima življahu Hazari, kojima se ovih dana svijet vraća, a, ne zna da se vraća…
Lim i Ibar su muške rijeke, dvije aorte između zemalja Raške i Zete…
Koliko je ontoloških nesreća proteklo između dvije stare srpske države…
Na obalama Crnog mora življaše princeza Atex, a na obalama Ibra, Lima i Tare, princeza Jelena…
I jedna i druga nosile su po jedno slovo na očnim kapcima. Što je značilo da nijesu slijepe, ali i da dalje vide. U desnoj ruci uvijek su imale zbirku višebojnih oštrih olovaka…
Jeleni Anžujskoj srce se videlo u oku…
Danas, nema toga koji može da nađe ijedno slovo kojim je ispisano Jevanđelje na obali Lima, zato bi žmureći morali ulaziti na molitvu u Đurđeve Stupove…
Jutros idem onim istim putem kuda je i šetao gospodin Gavro Vuković sa zašiljenim brkom. NJegov otac, vojvoda, prisajediniće Brda Crnoj Gori…
Ni ovom prilikim nećemo ništa reći o bilo kojim ratovima, jer, kako kaže filozof sa Montreja Žozef de Mestr:“ Niko ne zna šta je rat, ako u njemu nema sina.“
Samo, svako suvisal morao bi znati da se moraju mijenjati i Zapad i Istok, kao što se sve mijenja…
Uveliko, spremanje i mijenjanje svijeta već je u toku…
Moraju se mijenjati i Vasojevići. Velike promjene stižu već u nedelju koja prva dođe.
Da bi znali šta nas čeka i kuda idemo, moramo se kašto i okrenuti, i vidjeti šta je sve prošlo ovim starim putovima. Nismo mi prvi koji se njima potucamo, od nemila do nedraga…
Starim putovima ide se polako, i nikud se ne žuri…
Tim putovima išli su i sveci i dijaci, od stare Ercegovine, pa preko Vasove zemlje, do purpurne Žiče. A počivali i konačivali pod stubove Stupova, na livadama Magliča, u porti Gradca u hučnom kanjonu…
Put se ne mijenja samo vremena prolaze. Vremena donose mijene i proče, tako i sada pod proljeće novi talas promjena probeharaće limskom dolinom…
U naslovu te promjene piše – budućnost. A ko još ne umije da pročita – Za budućnost Berana.
Ima i takvih, ali, svi mogu stati pod jednu granu jasenovu na Jasikovcu…
Iako belosvetska birokratija, (kao i domaća), ne priznaje rezultate izbora, opet, narodu ništa drugo ne ostaje nego da pobijedi. I, pobijediće.
Što će reći, narodu ništa drugo ne ostaje nego da – izdrži – i, izdržaće…
