Književnica Vedrana Rudan posljednjih mjeseci znatno rjeđe objavljuje tekstove na svom blogu, zbog čega svaka njena nova kolumna privlači veliku pažnju čitalaca.
Njen najnoviji tekst pod naslovom “Ja sam Bog tvoj” izazvao je brojne reakcije jer u njemu bez zadrške progovara o bolesti, liječenju, lažnoj nadi i iskustvima s kojima se suočava.
Rudan već duže vrijeme otvoreno piše o svojoj borbi s rakom, a ni u ovoj kolumni nije odstupila od svog prepoznatljivog, direktnog stila.
Na samom početku osvrće se na strah koji bolest izaziva kod ljudi.
“Ako se čovjek ičega boji onda je to rak. Ne toliko bolesti koliko liječenja.”
Opisala je i neka iskustva tokom liječenja, uključujući halucinacije i posljedice koje, kako navodi, mnogi pacijenti ne očekuju.
“Ja pojma nisam imala da rak izaziva halucinacije i da pričaš neviđene pi*darije dok misliš da si Ciceron. Naravno da ti to niko prije nije rekao, ali je vjerovatno pisalo kod pristanka na zahvat. Ali ko to čita? Kasnije je kasno iako nisi ni kriv ni dužan. Doktori te tješe da su ‘vidjeli i veće ispade od tvojih’. Međutim, to ne pomaže.”
U nastavku se osvrnula i na savjete te alternativne metode liječenja koje oboljeli često dobijaju od okoline.
“Za vrijeme liječenja rodbina ne odustaje. U kuću ti ulaze čarobnjaci, boce krcate ljekova, za 150 eura liječe od igle do raka lokomotive. Da se razumijemo, nisu to neobrazovani ljudi. Imaju fakultete, predaju na fakultetima i vrlo dobro znaju svoj trgovački posao.”
Rudan je potom iskreno progovorila o vlastitom umoru od bolesti i poruka optimizma koje, kako kaže, više ne želi slušati.
“Znaš da ti spasa nema ali moraš biti dobar, šutjeti, ne s*ati i ništa pitati.”
“Meni je pun ku*ac raka, života i laži, pisala sam o tome, a stalno mi govore kako je život lijep dok hodaš po proljećnom cvijeću. Ne želim hodati po cvijeću, želim biti ispod njega.”
Posebnu pažnju izazvao je i dio kolumne u kojem spominje pozive ljekara i glasine koje, kako tvrdi, dobija o zaposlenima riječkog KBC-a.
“Doduše, nije sve baš tako dosadno. Danima me kojekakvi doktori, naglašavam s diplomom, zovu da bi mi rekli ko je sve u riječkom KBC-u pe*er. Sudeći po popisima koje imam, ne znam ima li nepe*era.”
Na kraju je poručila kako je više ne zanimaju tračevi ni alternativni pripravci, već pitanje postoji li uopšte učinkovit odgovor na bolest s kojom se bori.
“Ne, ne, ne i ne. Neću objaviti liste, zasad. Želim umrijeti, ne piti alou veru i slušati ko koga je*e. Ima li za rak neki drugi lijek?”.
(CDM)
