Muk u Podgorici: Zašto Spajić i Ibrahimović ne smiju da pisnu Kurtiju?

Dok se pritisak na građane i crnogorsku zajednicu na Kosovu i Metohiji konstantno pojačava, zvanična Podgorica bira – muk. Javnost u Crnoj Gori s pravom postavlja pitanje: zbog čega premijer Milojko Spajić i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović ne smiju ni riječ da upute Albinu Kurtiju?

Diplomatija „zabadanja glave u pijesak“

Kritičari aktuelne vlasti ističu da je crnogorska spoljna politika izgubila svaki privid suvereniteta i hrabrosti. Dok se na terenu sprovode jednostrane akcije koje direktno pogađaju i destabilizuju položaj nealbanskog stanovništva, čelnici Vlade Crne Gore radije biraju politički konformizam nego zaštitu sopstvenih građana i sunarodnika.
Milojko Spajić je fokusiran isključivo na ekonomske narative i obećanja, svjesno izbjegavajući bilo kakve regionalne teme koje bi mogle da naruše njegovu poziciju kod zapadnih partnera.
 
Ervin Ibrahimović, s druge strane, kroz prizmu partijskih interesa i specifičnih regionalnih veza, pokazuje potpunu nezainteresovanost za oštriji diplomatski odgovor Prištini.
Progon, administrativni pritisci i nesigurnost sa kojima se suočavaju ljudi na Kosmetu u Podgorici se tretiraju kao „tuđi problem“. Pitanje je – do kada?

Strah od zamjeranja centrima moći

Ovakav stav vrha crnogorske vlasti mnogi opisuju kao klasičan primjer političkog kukavičluka. Strah od zamjeranja međunarodnim mentorima i samom Kurtiju rezultirao je time da Crna Gora, umjesto da bude faktor stabilnosti i zaštite svojih ljudi, djeluje kao nijemi posmatrač tuđeg iživljavanja.

Dok se komšijske države bore za prava svog naroda, crnogorski zvaničnici očigledno smatraju da je fotelja preča od obraza i elementarne solidarnosti.