Demokratska partija socijalista na vremenskom potezu od trideset godina, od 1990. kada je sebe proglasila partijom naslednicom Saveza komunista, do 2020. kada je poražena na izborima, bila je stožer vlasti na državnom i u većini gradova na lokalnom nivou. Iako je u koalicijama okupljala nekoliko stranaka, DPS je doživljavan kao stranka političkog monopola, a njene saveznice kao stranke sateliti. Zbog te činjenice, sva potencijalna nepočinstva koja su danas predmet istrage i sudskih procesa pravosudnih organa, u javnosti se stavljaju na teret politike odgovornosti DPS-a. A njihov koalicioni kapacitet i dalje je mali.
Nakon pada sa vlasti 2020. godine, DPS je istrpio uzastopni niz poraza na lokalnim izborima. Debaklom Đukanovića 2023. godine na izborima za predsjednika države, DPS je ostao bez bilo kakve visoke funkcije u izvršnoj vlasti. Uprkos tome, ova stranka je uspjela da konsoliduje rezultate i postane glavni faktor u opoziciji.
Zanimljiv je geografski raspored njihovih rezultata. Dok u sjevernim i južnim opštinama, DPS uglavnom osvaja treće ili četvrto mjesto (Berane, Budva, Herceg Novi), u centralnoj regiji pojedinačno su najjača stranka. Na Cetinju 2021. godine i u Podgorici 2024. godine, osvojili su prvo mjesto, dok u Nikšiću čelnu poziciju „dijele“ sa koalicijom Za budućnost Nikšića. Zajedničke karakteristike svih izbornih i postizbornih procesa u gradovima centralne regije su da DPS stiže do prvog mjesta ali da ni kod jedne od izbornih lista većine nije poželjan kao partner.
Davno je usvojeno mišljenje da teme sa državnog nivoa tzv. „teme visoke politike“ nemaju veliki uticaj na lokalne izbore, pa je visok rezultat izbornih lista nastalih iz tridesetavgustovske većine posledica učinaka ovih stranaka u njihovim opštinama. Nezadovoljstvo radom i ranijom vladavinom DPS-a na lokalnom nivou, takođe je jedan od faktora koji utiču na rezultate.
Predstojeći izbori u Prijestonici, mogu biti prekretnica za DPS. Ukoliko ponovo ostvare visok plasman, i ponovo ostanu bez mjesta gradonačelnika, realno je očekivati da se suoče sa trendom pada i u centralnoj regiji u budućem periodu. Izostanak političke kapitalizacije izbornih rezultata zaustavlja trend rasta i vodi – ili u stagnaciju ili u pad popularnosti. Sa druge strane, ukoliko rezultati budu takvi da nijedna stranka ne može samostalno da formira vlast, DPS će se naći pred još jednim izazovom: da li će prihvatiti dominaciju ostalih stranaka u vlasti kao uslov da budu dio nje, na šta njihovo biračko tijelo, naviknuto da DPS bude lider, može negativno reagovati.
Postala je stvar mentalne higijene ignorisati DPS.
Treba biti poslednji dps sendvicar pa jos uvjek biti za dps