REZ

Piše: Sibin

Šekijev film o (tzv.) Državnom udaru emitovan u udarnoj nedelji pred izbor u Nikšiću. Nedemontirana gajba RTCG najavljivala ga kao projekat godine, kojeg su, treba li reći, platili građani.

Taj film je predizborni, propagandni materijal DPS-a. Tog, dakle, tobož evropskog tima za Nikšić.

Glavnu ulogu u blockbuster-u ponio Katnić koji, inače, otkako je stupio na scenu, igra samog sebe. Svaki njegov nastup u javnosti kasnije se vrtio kao – smjehotresni klip. Da nije komično bilo bi tragično, kao što i jeste.

I tokom snimanja filma, lijepo se dalo vidjeti kako Katnić čita sa – idiota. Režiser savjetovao da je bolje ne improvizovati, budući da je tzv. Državni udar već dovoljna improvizacija. Sa Suzanom M., Pajom, Šišmakovim i Sinđom, etc.

Šteta što Šekijev film nije crno-bijeli, kad nam je i realnost takva, a težila se totalno zacrniti nakon izbora (pokradenih) 2016-te.

Eto, na šta je spao DPS: da filmski anganžuje specijalnog tužioca, umjesto da mu nađe dublera, jer mu tada predsjednik ne bi morao biti šaptač skriven ispod krupnog kadra koji fokusirao Katnićevo lijevo uvo…

Još jedan veliki propust: muziku za film nije radio Žuti Serhatlić, zato vuče na rekvijem, koji u političkom smislu svira sadašnjoj opoziciji.

Ironija uvijek ima dovoljno prostora za obrt, ali nikako da to utuve autokrate.

p.s.

Sve dok na jedvite jade nisam odgledao film, mislio sam da je Šeki Radončić neki kelner iz gradskih priča…