Represija se nastavlja: Novinarima RTCG spakovali disciplinski postupak kako bi ih otjerali sa posla!
S obzirom da se očekivanja crnogorskih vlasti nisu ispunila, te da dostojanstveni i mirni protest protiv ukidanja vjere, nacionalnog identiteta, tradicije i istorije, ne da nije prestao „posle tri dana“, već svakog dana dobija na masovnosti i odlučnosti njegovih učesnika, Milo Đukanović i njegova kamarila su donijeli odluku da pojačaju represiju, kako bi primjenom dobro im znanog „Zakona topuza“ ponovo uspostavili kontrolu nad porobljenim narodom. Mjere koje su počeli pojačano da primjenjuju nisu nikakva novost u Crnoj Gori i za sada se pretežno sastoje u suspenzijama sa posla i prijetnjama otkazima onima koji uzimaju učešće u litijama ili ih podržavaju.
Prema informacijama dobijenim od dobro pozicioniranog izvora iz Radio-televizije Crne Gore, jedan od direktora ove medijske kuće Slavko Đurđić je, uz blagoslov crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, bez ikakvog pravnog osnova novinarki Nevenki Bošković Ćirović i novinaru Zoranu Lekoviću uručio rješenje o pokretanju disciplinskog postupka. Jedini razlog njihove suspenzije je to što su javno osudili sramotni film „Svjedok Božje ljubavi“, koji u svrhe Milove propagande nastoji da prikaže mitropolita Amfilohija u izuzetno negativnom svijetlu, za šta se vrlo eksplicitno koristi govor mržnje. Naime, ovaj „film“, koji je uzburkao crnogorsku javnost, Nevenka Bošković Ćirović je ocijenila kao „sramni pad novinarske profesije“, zamjerajući crnogorskom javnom servisu zbog kreiranja i plasiranja ovako skarednog propagandnog materijala, što je bilo dovoljno da joj Milov poslušnik Đurđić bez oklijevanja protivzakonito uruči rješenje o pokretanju disciplinskog postupka, sa jasnim ishodom, a to je otkaz.
Takođe, beogradski portal “Nacionalist” piše da je generalni direktor trgovinskog lanca „Voli“ Dragan Bokan preko svojih menadžera poručio svim zaposlenima da će oni koji budu uočeni na litijama istog momenta dobiti otkaz. Slična situacija se dešava i u drugim preduzećima, čiji vlasnici su se obogatili i još uvijek se bogate upravo zahvaljujući Đukanoviću, tako da je donekle razumljivo zbog čega se tako grčevito bore za njega. Međutim, represija iste vrste se vrši i u državnim organima, javnim preduzećima i službama, u kojima je takođe zapažen porast broja onih koji su smogli snage i hrabrosti da se usprotive pogubnoj politici državnog rukovodstva i ustanu u odbranu časti i poštenja, iako su svesni da time, u totalitarnom režimu kao što je crnogorski, rizikuju svoje, ali i zaposlenje i status svojih bližnjih.
Pored navedenog, državne vlasti Crne Gore su otpočele sa primjenom represije i prema sveštenstvu Srpske pravoslavne crkve, koje je izloženo šikaniranju prilikom prelaska državne granice.
Ovi potezi su osuđeni na propast, jer je duh slobodarstva „izašao iz boce“ i sada ga je nemoguće ponovo zarobiti, tako da je pribjegavanje ovim, a u narednom periodu moguće i težim oblicima primjene sile i represije, nedvosmisleni vjesnik skorih promjena u Crnoj Gori, jer je „noć najcrnja pred zoru“, a svjedoci smo toga da već uveliko „sviće”.