Radovi na crkvi Ružici joj vraćaju stari sjaj

Piše Bojan Bulatović

Da je granica mjesto podviga, a karakter graničara zadnje što se slama, svjedoči punoća onoga što zovemo istorijom, tragom živoga čovjeka i njegove borbe. Bezmjernim primjerima onih koji sebe u trud opstanka uziđuju danas pribrajamo ljude okupljene oko Crkve Ružice u Rožajama. Neka ne bude zamjereno da po dobru naročito pomenemo paroha o. Slobodana Radojevića, koji svoju pastirsku dužnost obavlja u sredini koja mu najčešće nije naklonjena, koja mnogo više no u slogu polaže u ono što ljude razgraničava.

Divno ime – Crkva Ružica – potiče iz doba Nemanjića. Srušena je dolaskom Turaka 1634. godine, ali i potpuno obnovljena 1924. godine. Po završetku Drugog svjetskog rata, porušena je do temelja, od strane nove, komunističke vlasti.

Crkva Ružica, po kojoj je grad Rožaje dobio ime, podignuta je po treći put 1992. godine, ne na mjestu gdje je ranije bila, na poziciji današnje OŠ ,,Mustafa Pećanin“ već u centru grada, danas najljepšem i najuređenijem dijelu Rožaja. Ktitor crkve je pok. Draško Magdelinić, a značajni novčani i prilog u građevinskom materijalu dali su privrednici iz Srbije, porijeklom iz Rožaja, kao i građani Rožaja.

Dok je trajala obnova crkvi, manastira i konaka, koje je pokrenuo blaženopočivši mitropolit Amfilohije, Crkva Ružica je, već nakon dvije decenije od izgradnje, stasala za ozbiljnu sanaciju.

2015. godine, Rožajsku parohiju preuzima o. Slobodan Radojević, koji je dao zavjet da će Crkvi Ružici vratiti stari sjaj.

Od njegovog dolaska na mjesto paroha, s Božjom pomoći, izvedeni su sledeći radovi na crkvenoj građevini:

– zamijenjen je krov jer je prethodni prokišnjavao, što je bio uzrok propadanja živopisa;

– zamijenjena je stolarija;

– uređena je fasada;

– obnovljen inventar;

– ugrađeno grijanje;

– urađen je freskopis…

Na parohijskom domu izvedeni su sledeći radovi:

– obnovljen je krov;

– zamijenjena stolarija;

– odrađena fasada

– opremljena kancelarija i cjelokupan dom namještajem;

– sprovedeno centralno grijanje na pelet;

– osnovana i opremljena parohijska biblioteka, koja danas ima preko hiljadu knjiga…

U porti crkve je posađeno oko 2.000 sadnica, sa preko 200 različitih biljaka; odrađeno 200 m2 kamenih staza; odrađena kamena ograda duž cijele porte i groblja; napravljena kapela na groblju; u porti su izgrađena dva pomoćna objekta, radionica, ljetnikovac i garaža za auto; odrađena rasvjeta u porti i oko crkve, koja je spojena na gradsku rasvjetu; sazidane česme na groblju i u porti crkve; napravljena kovana kapija; otkupljeno zemljište za parking ispred crkve…

U selima Bukovica i Bijela Crkva su napravljeni crkveno-narodni domovi od po 150 m2; podignuta spomen-obilježja za žrtve iz Drugog svjetskog rata u Bukovici i Bijeloj Crkvi; kupljeno 11 hektara zemlje u selu Bašča; u saradnji sa humanitarnom organizacijom „Srbi za Srbe“ izgradili i opremili kuću za porodicu Garović iz Bašče, u vrijednosti od 40.000 €; jednokratna pomoć za novorođenče, u iznosu od 100€; mjesečno se izdvaja po 50€ za porodice samohranih roditelja; obezbjeđuju se Božićni pokloni za djecu; za desetak porodica su obezbijeđene steone junice; kada mogućnosti dozoljavaju, kupuju se knjige i pribor za djecu školskog uzrasta…
Posebno je vrijedno pomena to što su gotovo sve porodice u parohiji krštene, a o. Slobodan je i kumovao u petnaest navrata.

Inače, o. Slobodan je vrsni duborezac, a njegovi radovi su našli mjesto u crkvi Ružici, manastiru Dajbabe, crkvi Sv. Petke u Murinu, crkvi Sv. Stefana Piperskog u Župi Nikšićkoj, manastiru u Brezojevici, crkvi Sv. Apostola Tome u Podbišću i td.

Slava Bogu za sve, pa i za mahove pregnuća koje daje ovakvim ljudima!