Miloš Radinović je odustao od predloga Milana Kneževića, predsjednika Demokratske narodne partije, da kao nestranačka ličnost, bude kandidat za ambasadora Cme Gore u Moskvi.
Njegovo pismo Kneževiću prenosimo u cjelosti:
„Poštovani gospodine Kneževiću, sa velikim zadovoljstvom i zahvalnošću na ukazanoj časti, prihvatio sam Vaš, i predlog Vaše partije da, kao nestranačka ličnost, budem kandidat za ambasadora Crne Gore u Moskvi. Koliko sam obaviješten procedura po kojoj se donosi rješenje o imenovanju je u toku i nalazi se u odgovarajućim državnim institucijama.
Kao sin Crne Gore u kojoj sam rođen, proveo djetinjstvo, čija imena nose moje troje djece, u kojoj su mnogovjekovni korijeni moje porodice, uža i šira rodbina i grobovi predaka, a obzirom da sam završio diplomatiju na državnom univerzitetu u Rusiji u kojoj već dugo živim sa porodicom, prihvatajući Vaš predlog vodio sam se, prije svega, željom da u okviru svojih mogućnosti, sa mjesta ambasadora pomognem procesima normalizacije crnogorsko-ruskih odnosa. A oni su u ovom trenutku, na žalost, veoma ozbiljno poljuljani. Uvjeren sam, prije svega, na štetu Cme Gore.
Budući da sam u posjedu informacija, da moje moguće imenovanje za amasadora izaziva i razne negativne opservacije pa i pogrešna tumačenja o namjerama, moguće i politička raznoglasja, obzirom na osjetljivost teme i vremena u kome živimo, a naročito imajući u vidu stepen zavistnosti za donošenja ovakvih rješenja i od adresa koje imaju ozbiljan uticaj na Crnu Goru – obavještavam Vas da odustajem od dalje procedure po imenovanju za ambasadora Crne Gore u Rusiji.
Obzirom na mnoge činjenice utisak je da uloga ambasadora u Moskvi može i dalje ostati svedena na puku formalnost i „stražarenje vrata“ ambasade, što ni u kakvoj formi ne odgovora ni mojoj životnoj poziciji, ni mom shvatanju rada, bilo koje, a naročito ne ambasade Cme Gore u Rusiji.
Poštovani gospodine Kneževiću , želim da Vam se još jednom zahvalim na najboljim namjerama, na ukazanoj časti i povjerenju, kao i Predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću na nedavnom susretu u kome sam imao mogućnost da u otvorenom razgovoru iznesem svoj stav o stanju crnogorsko-ruskih odnosa.
Kao neko ko je vaspitan u duhu ljubavi, tradicije i patriotizma prema našoj Crnoj Gori, bio sam uvjeren da i moja ljubav prema Rusiji, a koju, siguran sam, dijelim sa većinom građana Crne Gore, ne treba da bude smetnja imenovanju na mjesto ambasadora u Moskvi. Naročito u vrijeme porušenih mostova među našim državama. Ako sam grešan u takvom stavu neka mi oproste svi koji će čitati ovo pismo. Izgleda da sam se prevario: to je više mana nego preporuka.
Budućem ambasadoru Crne Gore u Moskvi, ko god da to bude, želim uspješan rad i svako dobro, u nadi da će biti dostojan onih vjekova koji su most bratstva među našim narodima sagradili davno do nas. Jer svako drugo stanje osim bratskog u odnosima izmedu Crne Gore i Rusije je neprirodno i kratkotrajno, kakvim god obećanjima, „zlatom i brilijantima“ bili posuti kolektivni putevi i pravci kojima se krećemo!
U svakom slučaju hoću da Vas u uvjerim da će u meni i mojoj porodici, u okvirima naših mogućnosti, Crna Gora , kao i do sada, imati jednu svoju malu, skromnu, toplu adresu u Ruskoj Federaciji, čija će vrata uvijek biti otvorena za svaku dobru inicijativu, dobre misli i djela koja dolaze iz naše rodne grude.
Sa nadom u bolja vremena, uz najljepše želje za Vas, Vašu porodicu i našu Crnu Goru još jednom Vam se zahvaljujem i šaljem najtoplije pozdrave iz bratske Rusije! Živjela Crna Gora!“