Pukovnik Ljubinko Đurković: Bitka na Košarama je srpski Termopil
Pukovnik Ljubinko Đurković smatra da su heroji sa Košara braneći svoju zemlju, Srbiju, Kosovu i Metohiju i tadašnju SR Jugoslaviju, ispisali stranice i stranice herojskih podviga i da su primjer mladim generacijama kako se brani otadžbina.
On je poručio da se na Košarama ispisivala srpska istorija bitaka, poput onih na Kolubari, Ceru, Kumanovu i da je dužnost države i narednih generacija da se dostojno oduže tim junacima.
Po njemu Košare su „dijamant na maču srpskih pobjeda“ i da se ta bitka ne smije zaboraviti. Bitka na Košarama je počela 9. aprila i trajala je 67 dana. Pukovnik Đurković je to rekao na tribini o Košarama u „Srpskoj kući“.
-Bitka na Košarama počela je ujutru 9. aprila i to masovnim napadima terorističke OVK, koja je imala podršku NATO snaga. Toga jutra prvi napad daleko mnogobrojnijih OVK snaga na sebe je primilo 110 vojnika, a herojskim otporom spriječili su kopnenu invaziju OVK. Malo kasnije toga dana toj grupi vojnika pristigla je pomoć iz redovnog sastava naše vojske, pa je u tom monentu na Košarama i na frontu dugom oko 20 kilometara bilo 1357 vojnika. Nasuprot njima nalazilo se oko 7000 neprijateljskih vojnika, pojasnio je punkovnik Đurković.
On je govorio i o prvim žrtvama na Košarama, a prvi je poginuo vojnik Simo Popović iz Crne Gore. Nakon toga, padale su nove žrtve, ali svi oni i ranjeni pokazali su veliko herojstvo. Bilo je slučajeva da smrtno ranjeni vojnici bodre svoje komandante da nastave juriš i čak su tražili da nema potrebe da im se pruža pomoć, jer oni su već izgubili život.
Po njegovim riječima na Košarama se bitka vodila u vremenski teškim uslovima, a na vrhovima oko 2000 metara bilo je više metara snijega. Bilo je veoma teško snabdjevati jedinice na prvoj liniji fronta, a to je rađeno samo ogromnim požrtvovanjem vojnika.
–Ono što se dešavalo na Košarama teško je opisati. To samo znaju vojnici koji su tamo bili i Bog, tvrdi pukovnik.
Na Košarama je poginulo 108 vojnika, dok je više od 200 zadobilo rane koje su ih napravile invalidima. Ovim posljednjim je neophodna zdravstvena njega, a pukovnik Đurković traži da država mora da tim herojima pomogne, kako bi se liječili i brinuli o svojim porodicama.
-Posljednjih godina mnogo toga se mijenja. U Srbiji se planira i podizanje spomenika junacima sa Košara, dijele se priznanja, a u čuvanju istine o tom boju uključili su se i mediji, pa je sve više emisija o tom herojskom otporu naše vojske NATO agresoru. Da nije bilo Košara siguran sam da bi se NATO i njihova OVK ušetali na Kosovu i Metohiju i stigli do Beograda. Međutim, pobjeda naše vojske spriječila ih je u tome, istakao je pukovnik Đurković.
On je dodao da nakon 20 godina od agresije NATO-a za vojničku pobjedu na Košarama i herojski otpor na Košarama stižu priznanja i iz redova komandanata NATO-a. Pukovnik Đurković smatra da je herojski otpor vojske 1999. godine omogućio neophodna predah Rusiji, koja se nakon toga oporavila i koja će znati kako da zaštiti Srbe i Kosovo i Metohiju.
O vremenu agresije govorio je i Momir Bulatović, savezni premijer u vrijeme NATO agresije. On je bitku na Košarama uporedio sa onom u Termopilima i naglasio da su na braniku otadžbine protiv albanske i NATO vojske zajedno sa vojnicima ginuli i oficiri.
–Pored vojnika heroji su i ti oficiri koji su dijeli njihovu sudbinu. da nije bilo tog herojskog otpora ne bi bilo ni rezolucije UN o Kosovu i Metohiji po kojoj je KIM sastavcni dio SR Jugoslavije. Ta rezolucija je bila izlaz za NATO zemlje, a ne za nas, jer mi i da smo htjeli ne bi mogli da je izglasamo, zaključio je Bulatović.
(IN4S)