Piše: Marko Kentera, nekadašnji Sekretar za privredu i finansije i direktor JU Grad teatar i TV Budva
Podgorica konačno gradi sistem za prečišćavanje otpadnih voda što je sajajan projekat, veliki i važan civilizacijski iskorak. Dio novca je obezbijeđen kroz tzv. grant EU što je takođe odlična stvar. Nece više biti zagađivanja rijeke i prljanja okoline.
Ovo što se jutros dešava u Botunu ipak nije pitanje kolektora. Nije čak ni pitanje otpadnih voda. Ovo je pitanje crnogorskog stila, mjere, poštenja i krajnje namjere. Zato ovaj slučaj treba gledati pažljivo, bez sadašnje prevelike buke ali sa punom sviješću da je ovo zaista i sasvim sigurno samo prvi čas u nizu, u vrlo mučnoj školskoj nastavi kojoj ćemo u bliskoj budućnosti prisustvovati.
Opština Podgorica želi da postavi kolektor za otpadne vode na teritoriji opštine Zeta. Milom ili silom. Radi to jako dugo bez ikakve saglasnosti Zete koja je stvarni vlasnik imovine na kojoj se kolektor postavlja. Radi dakle to koristeći činjenicu da razgraničenje još nije završeno, isključivom krivicom samog glavnog grada.
Podgorica je to radila tiho, administrativno, uz podršku Vlade a od danas uz podršku policije.To nije slučajno. To je plan. To je jasna i gruba poruka.
Ne smijemo zaboraviti da do danas ne znamo kako izgleda cijeli ugovor za javni, infrastrukturni i milionski vrijedan projekat. Ne znamo koliko je stara oprema koja je ranije kupljena niti da li je u stanju pune funcionalnosti. Naravno, ne znamo kako je i zašto iznos od vrtoglavih nekoliko desetina miliona eura otišao na konsultacije i projektovanje.
Ne postoji civilizovana praksa da jedna opština gradi infrastrukturu na teritoriji druge opštine bez njenog pristanka. To se ne radi ni u teoriji, ni u praksi. To se ne radi jer je nelegalno, nemoralno i pogrešno. Jer je nepošteno. Jer stvara presedan.
Zamislimo da Budva postavlja kolektor sa spalionicom na Cetinju bez saglasnosti Cetinja. Ili da Podgorica isto pokuša u Ulcinju. To se ne bi desilo. Ne zato što je zakon drugačiji, već zato što bi otpor bio jasan i podrška tom otporu široka. U Botunu toga nema. Naprotiv. Veliki dio javnosti se ujedinio protiv Zete i njenih građana. Ne zbog ekologije, što je tragična strana cijelog slučaja. Ne zbog struke. Već zbog politike i identiteta. Zato što Zetu vodi prosrpski DNP. Zato što je tamo, sasvim slučajno, većinski narod – Srbi. To je surova istina, sviđalo se to nekom ili ne. Valjda se ne sviđa.To govori više o nama nego o kolektoru kao iskoraku ka normalitetu.
Ovo nažalost nije kraj priče. Ovo je vježba. Test. Prvi čas. Ako ovo prođe, a oĉigledno prolazi zbig pasivnosti onih jednih koji ne vole one druge, sjutra će zakon i država biti alat za pogrešne i nezajažljive privatne interese. Biće iskorišćene rupe u propisima, administrativne nelogičnosti i ćutanje većine.
Građani to ne vide. Ili, tačnije, ne žele da vide jer su u pitanju Botun, Zeta i kabare stil Milana Kneževića.
Paradoks je da promašujemo suštinu iako je činjenica da se svađa vodi oko projekta koji je sam po sebi, naročito za naš nedorasli prostor, izrazito civilizacijski.
Sistem za prečišćavanje otpadnih voda je potreban. To je naivažnija infrastruktura. Napredak u punom smislu. Dobro je, u moru lošeg, da se o tome raspravlja. To znači da smo makar djelimično izašli iz loših tema. Način je druga strana same suštine. Ako se i dobre stvari rade loše, onda za budućnosti one nose ružan pečat i postaju loše. Ako se sila i podmuklost uvuku u sistem, a jutros su se uvukle, onda nema bezbjednog projekta.
Botun od danas nije samo Botun. Ovo je upozorenje. Prvi čas kako će „država“ od sada da postupa u korist privatnih interesa bez saglasnosti pravih vlasnika i na projektima koji će nerijetko biti protiv interesa same države. Spremite se gradovi na primorju.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
