Prije nego otme imovinu Crkve, Crna Gora da vrati Kučima nezavisnost i plati ratnu odštetu za pohare familije Zeka Manitoga!

piše: Dražen Živković

Ako već vlast u Crnoj Gori traži da im se vrati, kako kažu “crkvena imovina koju je otela SPC posle 1918. godine”, onda bi najpravednije bilo da se vratimo unazad u istoriju i vidimo kome je šta pripadalo, ko se s kim i kad prisjedinio i šta je to bila Crna Gora.

Raspirivanje mržnje i pokušaj otimanja crkvene imovine, natjeraće i druge da traže svoja prava. Jer, nije Crna Gora najstarija, da joj sve pripada, ima i onih koji su stariji od nje.

Ako već vlast traži da joj se navodno vrati što je oteto od države, a nije ništa oteto, nego je Crkva stvarala i stvorila Crnu Goru, onda imaju pravo da se pobune i oni koji su stvarno pokradeni.

U najnovijem predlogu zakona se navodi da „svi vjerski objekti koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti i pripajanja Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, a koji kasnije nijesu na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke vjerske zajednice biće prepoznati kao državna imovina“.

Milo Đukanović i njegov režim očigledno, kao istorijsku godinu uzima 1918. i od nje im sve počinje i tu se završava. Međutim, to je još jedna podvala koja se pokušava servirati javnosti.

Mirom u San Stefanu 1878. Crnoj Gori je zajamčena nezavisnost, a na Berlinskome kongresu iste godine, dodijeljeni su joj gradovi Nikšić, Kolašin, Spuž, Podgorica, Žabljak, Bar te Plav i Gusinje (koji su 1880. zamijenjeni za Ulcinj).

Za početak, neka se Đukanović i Crna Gora odreknu pomenutih gradova. Pa, kad se to završi onda idemo dalje u vraćanje svega onoga što je oteto.

Te, 1878. godine, između ostalih, i pleme Kuči je prisajedinjeno Crnoj Gori, a do tada je bilo “država u državi”.

Ako već Đukanović traži da Crkva Crnoj Gori vrati sve manastire i imovinu prije 1918. godine, onda Kuči, isto tako imaju pravo da traže da im se vrati samostalnost, koja je im je ukinuta mimo njihove volje i sve to im je nametnuto silom većine, bez prava da sami odluče o svojoj sudbini.

Isto tako, ako prođe Đukanovićev naum, oko crkvene imovine, Kuči imaju pravo i na ratnu odštetu od Crne Gore. Fizičko istrebljenje Kuča naredio je crnogorski knjaz Danilo, a ova pohara se desila 28. juna 1855. godine. U isti dan, godinu dana kasnije (1856) crnogorski vojvoda Mirko je poveo vojsku na drugu crnogorsku poharu Kuča koja je po obimu, žrtvama, pljački, paljevinama i zločinu nadmašila sve pohare koje su učinjene od strane Turaka.

Neko mora, a taj neko je Crna Gora, da plati za genocid koji je počinjen u Kučima, pa je ovo idealna prilika da se računi izravnjaju.

Isto tako, pravo na povraćaj svoje imovine imaju i ostali Brđani: Bjelopavlići, Piperi, Rovčani, Moračani, Bratonožići i Vasojevići.

Podsjećanja radi, Boka kotorska nije bila u sastavu Crne Gore sve do 1945. godine, a za one zaboravne, državni poglavar Danilo I. Petrović se 1850-ih potpisivao kao Knjaz i Gospodar slobodne Crne Gore i Brda, koji su bili države u državi.

I tako, kad svi dobijemo što nas sleduje, nemam ništa protiv da Crna Gora nešto traži od Crkve. Samo se sad nameće pitanje, kad svi uzmu ono što im starno pripada, ova Crna Gora neće postojati, pa će Đukanović jedino u svoje ime, i u ume velike manjine, prijetiti Crkvi!