Prije 32 godine međunarodna zajednica uskratili život prvoj od 12 preminulih beba u Banjaluci!

Na današnji datum prije 32 godine, dakle 22. maja 1992, u Banjaluci je preminula prva od 12 beba zbog nedostatka kiseonika!

Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.

Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih 11 novorođenčani.

Do 19. juna iste godine u Banjaluci je umrlo 12 beba koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.

Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Republike Srpske i Srbije.

Trinaesta beba Slađana Kobaš izgubila je bitku za život sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je smrt 12 banjalučkih beba najtragičniji zločin, po karakteru, načinu i namjerama, koji su počinili predstavnici međunarodne zajednice nad nedužnim bićima koja su, nažalost, odmah po rođenju spoznala surovost i okrutnost „velikih“ koji se iživljavaju nad „malim“.

– Tog crnog 22. maja 1992. godine u banjalučkoj bolnici umrla je prva beba zbog nestašice kiseonika, jer SAD i ostale zapadne zemlje nisu dozvolile dopremanje humanitarne pomoći vazdušnim putem zapadnom dijelu Srpske. Do 19. juna umrlo ih je 12, a neke od njih nisu dobile priliku ni da im njihovi roditelji nadjenu imena. Samo dvije bebe su uspjele da prežive ovaj zločin nad zločinima – Slađana Kobas i Marko Medaković, ali nedostatak kiseonika njima je, nažalost, prouzrokovao trajne zdravstvene probleme. Slađana je umrla 2006. godine, a Marku je dijagnostifikovana cerebralna paraliza i niz drugih posljedica koje će ga pratiti cijeli život – naveo je Dodik.

Povodom obilježavanja 32 godine od smrti 12 beba u tadašnjem banjalučkom Kliničkom centru koje su umrle zbog svjetskih moćnika koji nisu dozvolili transport kiseonika, predsjednik Srpske rekao je u izjavi za Srnu da je kiseonik iz Beograda u Banjaluku bilo moguće dostaviti jedino vazdušnim putem, ali avionu, koji je trebalo da dostavi kiseonik i koji je danima čekao, nije bio dozvoljen let zbog uvođenja sankcija SR Jugoslaviji, a sve zahvaljujući bezdušnim bjelosvjetskim moćnicima.

– Tadašnji generalni sekretar UN Butros Butros Gali, pod pritiskom SAD i zapadnih zemalja, nije dao dozvolu da avion sa spasonosnim teretom – kiseonikom poleti ka Banjaluci, uprkos svim apelima. Čak su se na te apele i vapaje oglušili i predstavnici UNICEF-a i drugih međunarodnih takozvanih ‘humanitarnih’ organizacija, koje su bile sve samo ne humanitarne – naglasio je Dodik.

On je istakao da je do smrti beba došlo samovoljom predstavnika iste te međunarodne zajednice koja nam svakodnevno puni glavu o nekoj navodnoj demokratiji, ljudskim pravima, humanosti i empatiji, a sa druge strane je i druga strana medalje – njihovo pravo lice i njihova ruka zla koja je tek rođenim bebama ukinula pravo da žive.

– Ta bjelosvjetska gospoda iz međunarodne zajednice dala je sebi za pravo da iz svojih udobnih fotelja odlučuju o nečijem životu koji je iako tek započeo upoznao njihovu surovost i zlo koje nose u sebi. Samovoljom svjetskih moćnika ta tek rođena bića bila su odmah osuđena na smrt, jer njihova malena i nerazvijena pluća nisu izdržala bez kiseonika čiji transport zlotvori nisu dozvolili – rekao je Dodik.

Naglasio je da je neoboriva činjenica da je 12 beba umrlo zahvaljujući strancima zbog nedostatka kiseonika, elementarne stvari koja je značila život.

– Predstavnici međunarodne zajednice nemilosrdno su presudili banjalučkim bebama po samom rođenju, uskrativši im život, djetinjstvo, proslave rođendana, punoljetstvo, mladost, roditeljstvo… Danas bi to bili zreli ljudi, 32-godišnjaci, ali njihov prvi plač koji je označio i prvi dan njihovog života utihnuo je silom onih koji sebe smatraju svemogućim i gospodarima života i smrti. Bez imalo milosti gnusno su se ‘poigrali’ sa tek rođenim bebama, dozvolivši im da zaplaču, da progledaju, da udahnu, ali ne i da nastave da dišu. Njihovi životi su ugašeni i prije nego što su spoznali da su došli na ovaj svijet i prije nego što su vidjeli lica svojih majki i očeva – rekao je Dodik.

On je dodao da je prvi plač nedužnih beba nasilno prekinut, ali roditeljsku suzu, kao i suze svih nas koji saosjećamo u njihovom bolu ne može ništa prekinuti, jer je to bol koja nikada neće proći i zločin koji se nikada ne može oprostiti.

– Svaki 22. maj za nas znači samo jedno – početak kraja tek rođenih beba i taj datum je crno slovo u kalendaru sjećanja koji nikada ne smije i ne može biti zaboravljen. U našim srcima zauvijek će ostati uspomena na stradale bebe – Nenada, Nikolu, Bojana, Raisu, Eminu, Danijela, Dušana, Radijana, Maida, Vladimira, dvije bebe koje nisu doživjele ni ime da dobiju, i Slađanu – istakao je Dodik.

Ova nezapamćena humanitarna katastrofa, dodao je, bila je povod za pokretanje operacije „Koridor 92“ kojom je razbijena blokada i ponovo uspostavljena kopnena veza sa SR Jugoslavijom.

„Koridor ’92“ je značio život i nije slučajno nazvan Koridor života, jer je on doslovno omogućio samo jedno – da nikada više nijedna beba ne izgubi život na ovako okrutan način kao ovih 12 banjalučkih zvjezdica. Za golgotu koju su prošle banjalučke bebe i njihovi roditelji, ali i svi mi zajedno koji se sjećamo tog maja i juna 1992. godine i crnih vijesti koje su stizale iz porodilišta niko nikada nije odgovarao.

Pravda je spora ali dostižna i ruka pravde stići će kad-tad one koji su sebi dali za pravo da bezdušno odlučuju o sudbini najnevinijih bića na svijetu. Niko neće moći izbjeći odgovornost pred Bogom za zločine prema onima koji nisu ni za šta krivi, a okrutno im je oduzet pravo da dišu i žive – poručio je predsjednik Republike Srpske.