Prije 13 godina mafija kupila “nezavisnost”: Država koja je stala u jednu kovertu!

Danas se navršava 13 godina kako je Crna Gora, nažalost svih njenih građana, i oni su koji su se borili za nezavisnost, i onih drugih, koji su željeli da žive u zajedničkoj državi, postala privatna država jednog čovjeka i zarobljeni feud njegovih kumova i prijatelja.

Sve ono što su obećavali građanima, Milo Đukanović i njegova klika, ispunili su sebi i svojim porodicama. Od 2006 godine, do danas, njegovi i računi njegove pordice, iz dana u dan su se uvećavali, dok je narod bivao sve siromašniji. Crna Gora je danas, 13 godina kasnije, lider, ne regiona, već svijeta u broju nerasvijetljenih ubistava po glavi stanovnika, rekorder po broju bombaških napada, i na samom smo vrhu ljestvice najsiromašnijih naroda planete.

I pored svih upozorenja da će se izglasavanjem nezavisnosti, Crna Gora pretvoriti u Đukanovićevu privatnu prćiju, to se na veliku žalost građana, bez obzira koju su opciju zaokružili tog 21 maja, i desilo.

Danas, nažalost samo možemo konstatovati da je prije 13 godina, mafija, u srcu Evrope, dobila svoju državu. Te majske noći, nakon bezbroj bezuspješnih pokušaja, mafija je definitivno porazila narod i legalizovala kriminal. Sve ono što nije pošlo za rukom italijanskim gangsterima i turskim osvajačima kroz vjekove, crnogorski preprodavci razglednica, popravljači i zavarivači auspuha, šaneri i ponavljači su uspjeli.

Danas, 13 godina kasnije, mafija ima svoju Vladu, svoje ministre, pomoćnike i zamjenike na skoro svim funkcijema. Mafija danas u Crnoj Gori ima i svoje legitimne predstavnike u policiji, sudstvu, tužilaštvu. Imaju svoje autentične predstavnike i u turizmu i ugostiteljstvu. Mafija je danas pustila pipke i u pojedinim opštinama, fudbalskim i košarkaškim klubovima…

Fabrike su uništene, radnička klasa ne postoji, broj nezaposlenih iz dana u dan raste, društvo je podijeljeno više nego prije 13 godina, a Đukanović i dalje, u nedostatku argumentacije, svoje političke protivnike i dalje naziva neprijateljima države, istrajavajući na podjelama, koje njemu jedino garantuju opastanak na vlasti.

I to što su pojedini njegovi tajkuni počeli da se okreću protiv njega, samo je “uljepšalo” sliku ove i ovakve države.

Društvo je razoreno, režim je udario na osnovne temelje porodice, korupcija, kriminal, nepotizam i milioni na bankovnim računima porodice Đukanović su i dalje jedine stavke koje su u plusu u ovoj i ovakvoj Crnoj Gori. Teško da je danas, ovakvim stanjem, zadovoljan bilo koji građanin, koji je glasao za nezavisnu Crnu Goru prije nešto više od jedne decenije.

I čime, 13 godina kasnije, vlast može da se podiči, i kojim uspjehom koji je “nezavisnost” donijela kompletnom društvu? Priznanje nezavisnosti lažne države Kosovo, sankcije Rusiji, ulazak u NATO, bez konsultacije naroda, uporno istrajavanje na podjelama i stvaranje državnih neprijatelja, obračuni sa političkim neistomišljenicima, sve veći broj nezaposlenih, broj ubistava i samoubistava u porastu… Sve to je danas, slika i prilika, nezavisne, države Crne Gore!