piše: Feđa Pavlović
Kažu da svaka pošast proizvede sopstvenu sektu – pa, ako nam je kuga dala flagelante, ovaj virus je izgleda inspirisao čopor fanatika koji su se zarekli da će svaku budnu uru karantina posvetiti iščitavanju, šerovanju i komentarisanju svega što su novine ikad objavile na temu korone.
Svi znamo za barem jedan slučaj: komšija, rođak, fejsbuk friend, pravnik ili dipl. ekonomista čije su redovne objave o koronavirusu u početku zvučale suvislo i zainteresovano, svakim danom postaje sve revnosniji. Njegov apetit ubrzo nadilazi domaću medijsku scenu – on počinje da dijeli naučne članke, detaljne analize strategije švedske Vlade, intervjue eminentnog indijskog eksperta koji tvrdi da je Sve Što Znamo o Koroni Potpuno Netačno, i frindž reportaže (!!Zabranjene u Kini!!) o tajnim laboratorijama u kojima su zamutili COVID-19.
Entuzijazam se pretvara u opsesiju, zabrinutost u apokaliptični trans, a fejsbuk u platformu za jevanđelje o koroni. Nakon prve nedjelje karantina, njegov stav o porijeklu, molekularnom sastavu, mutaciji i mogućim dugoročnim zdravstvenim efektima COVID-19 u potpunosti je formiran, a svaka nova vijest samo potvrđuje ono na šta je on Upozoravao Još Prošle Srijede.
Polemike na fejsbuku i dalje počinje priznanjem da „nije stručnjak“, međutim, taj se detalj nekako zaboravi nakon šesnaestog komentara, koji zvuči kao da ga je pisao izumitelj penicilina.
Koronin svjedok, razumije se, Nacionalnom koordinacionom tijelu Vlade CG ima štošta da zamjeri – on prosto ne može da vjeruje koliko su ti ljudi glupi, neuki i slijepi kod očiju, kada su koraci koje treba preuzeti „čak i laiku“ očigledni. Zar je moguće da u tom tijelu nema ni jednog stručnjaka – nikoga ko umije da sabere dva i dva! – pita se Koronin svjedok (koji *nije* stručnjak, prim. aut.).
On, naravno, neće propustiti priliku da naglasi da nam je u ovom trenutku potrebna ‘gvozdena disciplina’, te da ‘glavnu riječ treba da ima struka’ – međutim, imperativ gvozdene discipline ne odnosi se na njega (jer od njegovog mudrovanja borba protiv pandemije može samo da ima koristi), i nije do kraja jasno koji je to aspekt priče Koronin svjedok u praksi voljan da prepusti ‘struci’.
Aman, ljudi! Znam da brinete i da se plašite (ko ne brine? ko se ne plaši?) ali uzmite u obzir činjenicu da nam se zemlja nalazi u vanrednom stanju. Suštinski je nevažno hoće li vanredno stanje biti formalno proglašeno – svakome je jasno da smo u vanrednom stanju de facto.
Kada ono jednom prođe, podvući ćemo crtu i Vlada će Skupštini (razumije se, i nama) položiti račune za svaku odluku koju je u tom periodu donijela. Do tad, naše je da u najvećoj mogućoj mjeri – tiho, bez buke i, ako može, bez pametovanja – slijedimo odluke državnog vrha.
Ne tvrdim da je šmitovska diktatura jedini mogući model funkcionisanja u periodu koji nam predstoji, ali dajte malo te ‘gvozdene discipline’ za koju se svi slažemo da nam je potrebna.