Pravna posrtanja istoričara Novaka Adžića

Piše: prof. dr Dragan Koprivica

U vezi sa TV-duelom s Novakom Adžićem u emisiji “Načisto” na TV Vijesti ostao sam zatečen logičkom zbrkom ovog istoričara i pravnika, kojem su se, kao motoru voda i ulje, pomiješale istorija i pravo, i napravile zbrku. Tako je Adžić na ličnom primjeru dokazao da može biti opasno završiti dva fakulteta, jer dolazi do buntanja u glavi, pa sam zbog njega morao konsultovati eksperte.

Inače, tokom same rasprave napravio je i dvije krupne greške iz prava, ili ga je tumačio tendenciozno, što je svak, ko iole logički razmišlja, mogao uočiti.

Prvi primjer neznanja, ili sračunatog blefiranja, Adžić je pokazao u vezi s mojim angažmanom u resoru na Cetinju iznoseći poluistine kao stari trik pri tumačenju prava. Tačan stav da u državnom organu korisnik prava na penziju ne može zasnovati radni odnos prenio je generalno i na svoju tvrdnju da lice u penziji ne može biti angažovano kraće, na određeno. Ali u državnom organu, kao konsultanti na određeno, mogu biti angažovana kako zaposlena, tako i lica u penziji.

Da je bio objektivan, Adžić bi naveo i član 112. Zakona o PIO, u kojem stoji i da korisnik starosne penzije može da se zaposli (svakako, van državnog organa), a da mu u tom periodu penzija “miruje”, i da, nakon radnog angažmana, stiče pravo i na veću penziju. No, on je smišljeno prećutao ovaj fakt govoreći o licima u penziji s indignacijom, kao o ljudima trećeg reda, što je djelovalo vrlo degutantno.

Zato ga pozivam da se potrčimo na sto metara, pa ću mu, ako ga ne ostavim bar deset metara ispred cilja, uručiti flašu viskija umjesto pehara. A za taj spektakl pozivam i TV-kamere našeg objektivnog Javnog servisa, posebno da snime finiš trke jednog zaposlenog i jednog penzionera.

Adžić je neznaveno i tendenciozno tumačio i princip stečenog prava tvrdeći da Adnanu Čirgiću, koji je pobjegao sa sučeljavanja u emisiji “Načisto”, pa ga je on dublirao, ne može biti oduzet status istaknutog umjetnika – jer je riječ o stečenom pravu.

Adžić je i na tom primjeru tvrdio nešto apsolutno netačno, pa i tu stoji pitanje je li to činio jer ne zna, ili zna pa pokušava da dezinformiše stručnu i laičku javnost. Ali je svojim “kreativnim” tumačenjem prava i pravnih odredbi samo uspio zasmijati lica iz uže pravne struke.

Zbog takvog “blistavog” tumačenja prava od strane pravnika-istoričara Novaka Adžića, kojem su se pomiješali fakulteti, kontaktirao sam čak i istaknutog crnogorskog pravnog eksperta, Blagotu Mitrića, autora više stotina naučnih radova, bivšeg dekana Pravnog fakulteta u Podgorici, predsjednika i sudije Ustavnog suda Crne Gore, i sudije Suda državne zajednice Srbija i Crna Gora. A, što je od značaja za čitavu ovu storiju, Mitrić je svojevremeno i predavao Adžiću.

Tokom razgovora, Mitrić je bio razočaran neznanjem, ili mešetarenjem svog bivšeg studenta, i odmah ukazao na Član 147 Ustava Crne Gore, u kojem stoji da zakon i drugi propis ne može imati povratno dejstvo, ali stoji i drugi stav: “Izuzetno, pojedine odredbe zakona, ako to zahtijeva javni interes, utvrđen u postupku donošenja zakona, mogu imati povratno dejstvo.”

Mitrić je kazao i da kroz ustavno-sudsku praksu ima sijaset takvih slučajeva, i dodao da je neprijatno zatečen Adžićevim tumačenjem zakona i Ustava, uz ocjenu da njegov bivši student nema pojma o pozitivnom pravu, da u svom miješanju prava i istorije ne zna ni jedno ni drugo, ni ustavne odredbe, ni institute retroaktivnog dejstva. Uz sve to, Mitrić je ukazao i na Adžićevo ružno ponašanje, jer je svog profesora, pred kojim je sjedio u klupi, svojevremeno nazvao i pravnim transvestitom. Očigledno, Adžić je i po ocjeni uglednog predavača, i sudije Ustavnog suda, pao na ispitu iz prava. Mitrić je na kraju zaključio i sljedeće: “Adžić je, u odnosu na moju malenkost, u TV-duelu pao i ne samo iz prava.”

Iz svega navedenog jasno je da se stečeno pravo, ostvareno na regularan način, ne može izgubiti, ali da retroaktivno dejstvo postoji kad se radi o neregularnom sticanju nekog prava. U ovom slučaju sticanju prava Adnana Čirgića na status istaknutog umjetnika, koji 2019. g., kad je taj status stekao, nije mogao imati najmanje dvadeset ili više godina svog “epohalnog stvaranja”. Osim ako mu se u stvaralaštvo ne računa i period kad je bio brucoš i polagao kolokvijume i ispite tokom četiri cijele godine, pa bi onda i svi studenti Crne Gore mogli aplicirati za status istaknutih kulturnih stvaralaca.

Samim tim i postoji pomenuti javni interes (Član 147 Ustava Crne Gore, stav 2) da se konstatuje faktičko stanje stvari.

Zato, kao zaključak, još jednom ističem stav državnog sekretara MPNKS, Miroslava Anđelića, da će “ako se tokom revizije ustanovi da je Čirgić lažirao svoj status istaknutog umjetnika, dodatno biti uključena i njegova krivična odgovornost za prevaru”.

Toliko o nastupu istoričara i pravnika Novaka Adžića, koji je u emisiji pomiješao pravo i istoriju, pa je napravio istorijske pravne greške.