POVJERENSTVO vs. KOMISIJE

Piše: Dr Mašan Ercegović

POVJERENSTVO vs. KOMISIJE – (bilateralni pregovori CG i RH u novom formatu)

Završen je još jedan Samit Evropske unije i tzv. Zapadnog Balkana na kojem je kada je u pitanju naša država, u medijsko-političkom smislu, najvažnije da su zatvorena još 5 (pet) poglavlja koja nas još više penju na lestvici pristupa u članstvo EU a u suštinskom, da poglavlje koje nas najviše tangira 31-vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika, nije ni pomenuto.

Da bismo bolje razumjeli ovo poglavlje nužno je naglasiti da ono tretira dva međusobno povezana aspekta spoljne politike EU i to : Evropska politička saradnja i Zajednička spoljna i bezbjednosna politika, koja se opet u okviru svoje nadležnosti dijeli na (ZSBP) Zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku i (ZBOP) Zajedničku bezbjednosnu i odbrambenu politiku.(1) Evropska politička saradnja kao sastavni dio ovog poglavlja se ogleda u definisanju odnosa države kandidata sa Evropskom unijom i njenim institucijama, pitanje zajedničkih tijela Crne Gore i EU, i posebno pristupanju deklaracijama i konvencijama EU, kao i onima koje EU primjenjuje a šireg su geopolitičkog opsega.

Drugi dio ovog poglavlja je ZSBP koja se prevashodno bavi organizovanjem i sprovođenjem dogovorene spoljne politike koja se odnosi na bezbjednost i odbranu, a u čijem domenu je uglavnom uključena trgovinska i komercijalna politika. Ključni dio ove oblasti u okviru poglavlja 31. svakako je ZBOP-zajednička bezbjednosna i odbrambena politika kao glavni element ZSBP EU i u nadležnosti joj je briga odbrane i vojne bezbjednosti.

Objektivno sagledavajući sadržaj poglavlja 31. i imajući u vidu da Crna Gora u potpunosti prati instrukcije EU u vezi političkog dijaloga i saradnje sa njenim institucijama pa i sa državama članicama, kao i činjenicu da je naša zemlja članica NATO pakta, da u potpunosti slijedi i poštuje obaveze koje proističu u pogledu i vojnih i civilnih misija EU i NATO, da se obavezala i da poštuje i razvija međudržavne i dobrosusjedske odnose po striktno propisanim direktivama EU, neminovno se postavlja pitanje zar nije paradoksalno da se ovo poglavlje ne zatvara i kako je moguće da postoji problem sa zatvaranjem ovog poglavlja.

Odgovor na ovo pitanje je dala hrvatska vlada dan nakon održanog samita između EU i Zapadnog Balkana formiranjem „Povjerenstva za povraćaj ŠB „Jadran“ i druge vojne imovine“, čime je još jednom obnarodovala da su u pitanju bilateralni međudržavni odnosi u prvom planu i da institut konsenzualnog odlučivanja u EU i dalje koristi u funkciji ostvarivanja striktno vlastitih državnih interesa a ne u funkciji principijelnog pridržavanja država kandidata tzv. kopenhaškim standardima i kriterijumima.

Odnosno, da navedeni kriterijumi u ispunjavanju uslova za članstvo u Evropskoj uniji nisu razlog zbog čega i uskraćuje svoju saglasnost Crnoj Gori za zatvaranje ovog poglavlja kao i 2024. godine.(2) Iako ne znamo što se tačno krije iza ovog promptnog reagovanja hrvatske vlade i njenog višemjesečnog ćutanja, uostalom, kao i naše vlade i diplomatije, i da li je u pitanju svojevrsni diplomatski pritisak ili, samo, nagovještaj da je odgovarajući međudržavni dogovor postignut pa samo pripremaju svoje i naše javno mnjenje, manje je važno.

Važno i bjelodano jasno je sljedeće :

– sva tzv. otvorena pitanja su striktno bilateralna, bilo da se odnose na ŠB „Jadran“, spomen ploču u Morinju, bazen u Kotoru, novčane nadoknade zatvorenicima u Sabirnom centru Morinj, razgraničenje na Prevlaci i sl.;

– ako smo i imali neku dilemu u vezi svega ovoga, to je sve raspršio predsjednik hrvatske vlade g-din Andrej Plenković u autorskom tekstu za 200-ti broj Hrvatskog glasnika, lista tj. Glasila Hrvata Crne Gore, koji sva ta sporna pitanja stavlja u „funkciju očuvanja i promocije hrvatske kulture, jezika i identiteta i ponajprije zaštite prava i interesa Hrvata kao manjinskog i autohtonog naroda u Crnoj Gori“(3) ne zaboravljajući da napomene, takođe, da je to sve i u funkciji pokazivanja stvarne političke volje (Crne Gore, pr.aut.) za uvažavanje evropskih vrijednosti i poštovanja dobrosusjedskih odnosa;

– sva do posljednjg predstavljaju pitanja nastala kao posljedica raspada zajedničke države i iako se pojedina od njih kao pitanje vojne imovine u fomalnopravnom smislu temelje na Sporazum o sukcesiji u osnovi se, sva, baziraju na primarnom stavu hrvatske vlade o krivici i odgovornosti crnogorske države za agresiju na Republiku Hrvatsku u funkciji realizovanja tzv. „velikosrpske državne politike“ i raspad SFRJ, naše bivše zajedničke države;

– i, sva se manje više, što je karakteristično i ništa manje nije važno, skoro u potpunosti odnose na područje Boke Kotorske sa posebnim akcentom na razgraničenje na Prevlaci.

Dakle, ukoliko je do sada i bilo nekih nedoumica oko toga da li ova pitanja predstavljaju samo određene nepoželjne „prepreke“ na putu naše zemlje u članstvo Evropske unije u skladu sa zvaničnim i opštevažećim standardima i kriterijumima ili suštinska i kristalno jasna bilateralna pitanja od međudržavnog značaja na kojima striktno insistira hrvatska strana, jasno je svim „nevjernim tomama“ suštinu objasnio predsjednik hrvatske vlade g-din Andrej Plenković.

Naravno, ponovimo, ovo je sve legitimna državna politika i regularna diplomatska praksa hrvatske države. Kako je sve ove jasne poruke i konkretne aktivnosti hrvatske strane u diplomatskom smislu, praktično, politički bilo nemoguće otćutati i ignorisati to je Ministarstvo vanjskih poslova MVP Crne Gore u ime naše vlade najavilo da će i naša vlada formirati

Komisiju za rješavanje pitanja ŠB „Jadran“, a nadamo se i ostalih pitanja.(4) Formiranje naše Komisije, makar, i kao odgovor na postupanje hrvatske strane, čini se svrsishodnim i korisnim činom iz nekoliko logičnih razloga, kao :

– prvo, konačno se o ovim ozbiljnim državnim pitanjima više neće rapravljati kao o usputnim problemima na našem putu u članstvo Evrpske unije;

– zatim, kada se Komisija formira i počne da pregovara o tome mora biti informisano i javno mnjenje pa ovi pregovori ne mogu biti skrajnuti iz javne pažnje ni po kom osnovu što će pružiti svim kompetentnim i zainteresovanim ljudima iz našeg javnog miljea da iznesu svoje mišljenje i stav;

– dalje, budući da hrvatska strana ovim pitanjima i po sadržaju i po sastavu komisije pridaje izuzetan državni značaj za očekivati je da i naša strana odgovori na ništa manje ozbiljan način i time potvrdi značaj ovih pitanja i za našu stranu;

– konačno, otvaranjem direktnih bilateralnih pregovora sa hrvatskom stranom o ovim pitanjima otvoriće se oči našem javnom mnjenju da su u pitanju međudržavna pitanja „par excellence“ a ne neka nebitna, manje važna i sporedna koja nas samo ometaju da postanemo odavno željena članica Evropske unije.

Formiranjem Povjerenstva od strane hrvatske, odnosno Komisije od atrane crnogorske vlade sve se vraća na teren čistih međudržavnih odnosa i u ravan državnog suvereniteta gdje je od početka i pripadalo. Sve naprijed navedeno još jednom potvrđuje da i u novim geopolitičkim odnosima suverenitet ostaje krucijalna pravnopolitička kategorija, karakteristika, zaštita

i prepoznatljivost države u međunarodnim odnosima i međunarodnom javnom poretku.

Reference:

1. Poglavlje 31. ZSBP Zajednička spoljnja i bezbjednosna politika; me4eu, vladin projekat za ubrzanje evropskih integracija (UNDP),2020.god.

2. Hrvatska Vlada, Povjerenstvo za povrat ŠB „Jadran“ i druge vojne imovine od Crne Gore; Boka News 17.12.2025.god.

3. A.Plenković, autorski tekst, Hrvatski glasnik br.200, 22.12.2025.god.

4. MVP Crne Gore, Komisija za pregovore o ŠB „Jadran“, portal RTCG, 18.12.2025.god;

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)