Pošteno je kritikovati ono što je za kritiku

Piše: advokat Mitar Šušić

Uz puno poštovanje svih članova i funkcionera Prave Crne Gore, smatram neophodnim i poštenim činom da, usled neslaganja sa javnim djelovanjem partije, iznesem mišljenje koje u pojedinim temama odudara od zvaničnog stava partije.

Slobodarski duh i dobra namjera sigurno su bile, a nadam se da će i ostati, ključne karakteristike Prave Crne Gore.
Međutim, politika bezrazložne i apsolutne podrške svim potezima vlade premijera Zdravka Krivokapića, čak i onda kada su oni očigledno nedosledni, kotradiktorni, arogantni i nezakoniti, nije nešto sa čime se, kao slobodan čovjek, mogu složiti. Kao građanin iz čijeg suvereniteta proističe ili bi barem trebalo da proističe i sama vlast u ovoj zemlji, imam razloga da budem nezadovoljan brojnim postupcima nove Vlade, a kao dio političke partije i obavezu da, u najboljoj namjeri, ukazujem na anomalije.

Nažalost, do sada, rad nove Vlade, može se karakterisati kao dobar samo u onim segmentima u kojima je Vlada imala političku podršku, odnosno politički legitimitet za donošenje odluka, koji direktno proističe iz volje građana iskazane na poslednjim parlamentarnim izborima. Svaki drugi poduhvat Vlade premijera Krivokapića ličio je na nesinhronizovan i neostvariv pokušaj izigravanja ozbiljnosti, doslednosti i autoriteta.

Uz sve razumijevanje za mnoštvo različitih uticaja i pritisaka koje Vlada sigurno trpi, smatram da se lični i funkcionalni autoritet, kao i državničko dostojanstvo, ogledaju upravo u sposobnosti da se, na korist naroda i države, svi uticaji drže pod kontrolom i u ravnoteži.

Međutim, ono što se vidi u stvarnom radu nove Vlade, jeste to da se čitav teret pritiska, koji Vlada i premijer lično trpe od različitih centara moći, prevaljuje na srpski narod, njegove predstavnike i državu Srbiju, kao dežurnog krivca za sve lične i nacionalne frustracije na Balkanu. Primjećivali oni to ili ne, i nova Vlada istrajava na ideološkoj matrici koja od brata želi da napravi tuđina, što neminovno vodi prihvatanju tuđina za gospodara.

Snishodljivost sa kojom najviši predstavnici Vlade komuniciraju sa petorazrednim zapadnim činovnicima i arogancija koju ispoljavaju prema sopstvenim građanima, narodu, sunarodnicima u okruženju i njihovim legitimnim predstavnicima, nije ništa manje opasna po budućnost ovog naroda, nego što je to bio, sada već prevaziđeni, montenegrinski fašizam. Zapravo, to je začetak, ovog puta opasniji i prikriveniji, novog talasa podjela i odnarođenja.

Zbog toga je važno na samom početku uočiti ovu zamku i prevazići je.

Konačno, kao i u svemu, vodilja treba da nam budu neprolazne smjernice kojima smo, kao ljudi, blagosloveni od strane Tvorca:
„Nemoj mrzjeti brata svojega u srcu svom. Slobodno iskaraj bližnjega svojega i nemoj trpjeti grijeha na njemu.“ (3.Mojsijeva 19,17)