Piše: Mr. Miloš Spaić
Svaka normalna država radi na sveukupnom razvijanju modela za poboljšanje standarda života za njene građane i za što bolju poziciju na međunarodnom nivou. Taj proces se realizuje sa više ili manje auspješnosti ali u slučaju Crne Gore vidimo da ovaj proces ima dodatnu kategoriju u vidu identitetskih pitanja kao što je jezik.
Po Ustavu službeni jezik Crne Gore je crnogorski a jezici u službenoj upotrebi obuhvataju i srpski jezik. Prva nejasna činjenica je to da i crnogorski i srpski govori više od trećine stanovništva a uprkos tome status im nije isti a po logici stvari bi trebao biti i realno niko tu ne bi bio ugrožen i ne bi dolazilo do podjela, ali pošto su podjele izgleda sastavni dio našeg društva ovo je idealan teren za to.
Ovim ne želim, da budem jasan, osporiti upotrebu ili postojanje bilo kog jezika ali želim nazvati stvari pravim imenom. Neki jezik može imati realno tri, da ih nazovemo, izvora postojanja. Prvi je naučni, u slučaju jezika lingvistički. Srpski jezik ga definitivno ima, a moderni srpski jezik delo je Vuka Stefanovića Karadžića i uključuje različite dijalekte i pokazuje puno bogatstvo srpskog jezika i književnosti.
Da bi neki jezik bio drugačiji, po nauci, dakle po lingvistici, mora imati više od 2000 različitih riječi, što crnogorski nema. Dakle naučni izvor u ovom slučaju je upitan, no hajde živimo u dobu gdje svako ima pravo da stvori sve što drugoga ne ugrožava pa tako dolazimo do drugog izvora postojanja jezika a to je politički. Tako dakle politički može biti stvoreno sve za šta postoji većina te s toga taj izvor nije sporan.
Treći izvor bi bio sociološki ili ti društveni. Ako uzmemo u obzir recimo rezultate zadnjeg popisa u Crnoj Gori, lako je za primjetiti koliko građana Crne Gore govori srpskim jeziko, a ako ovome dodamo kulturno-istorijsko nasleđe Crne Gore više je nego jasno da službeni jezik Crne Gore mora biti i Srpski jezik.
Konstruisane podjele u Crnoj Gori koje se mahom odnose na identitetska pitanja ne donose ništa dobro, osim naravno onima koji su ih stvorili ili ne žele da se ta pitanja riješe, no oni za to imaju svoje razloge. Kada je u pitanju jezik, jednačina je vrlo prosta.
Crnogorski jezik niko ne ugrožava i niko ne osporava pravo da istim govori ko god to želi, ali sa druge strane izjednačavanjem Srpskog jezika sa Crnogorskim Srbima u Crnoj Gori se poštuje dostojanstvo. Srbi u Crnoj Gori moraju imati mogućnost da baštine i koriste sve ono što čini nasleđe i bogatstvo srpskog naroda, a jedna od osnovnih dijelova toga jeste srpski jezik.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
…Crnogorski jezik niko ne ugrožava i niko ne osporava pravo da istim govori ko god to želi, ali sa druge strane izjednačavanjem Srpskog jezika sa Crnogorskim Srbima u Crnoj Gori se poštuje dostojanstvo. Srbi u Crnoj Gori moraju imati mogućnost da baštine i koriste sve ono što čini nasleđe i bogatstvo srpskog naroda, a jedna od osnovnih dijelova toga jeste srpski jezik…
Da uvaženi gospodine, ali srpski političari se ponašaju povodom srpskog jezika kao da neko nešto treba da nam da i svojom dobrom voljom pokloni, a ne da sami to uzmu.