Zamislite ovu scenu: dvije kancelarije udaljene 50 metara. Dva ministra – jedan premijer, drugi šef diplomatije. Oba zauzeta. Jedan “nema vremena”, drugi “čeka konsultacije”. I tako već skoro mjesec dana. A u međuvremenu, Ranko Krivokapić – čovjek koji politički preživljava duže od prosječne crnogorske vlade – sjedi, ćuti i prima platu. Da nije tragično, bilo bi urnebesno.

Podsjetimo: premijer Milojko Spajić je 30. aprila svečano najavio da će pozvati ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića na konsultacije zbog – pazite sad – imenovanja Ranka Krivokapića za ministra-savjetnika. Dramatičan trenutak, medijski naslovi, obećanja o “razgovoru”. A onda – potpuni muk. Toliki muk da se i Skupština učini živom.

Očigledno je da je ova politička predstava imala samo jednu svrhu: da javnosti baci kost, dok psi čuvaju status quo. Jer zašto bi se Spajić i Ibrahimović sreli kad je lakše ponašati se kao da se ništa nije dogodilo? Možda čekaju idealne astralne uslove, možda se konsultacije prenose isključivo putem golubova pismonoša, a možda – i najvjerovatnije – nikome nije ni padalo na pamet da stvarno nešto uradi.

A Ranko? On uživa. Nije lako biti politički evergreen. Iz fotelje Ministarstva vanjskih poslova posmatra kako se o njemu pričalo dan-dva, pa sve utihnulo. On je tu, stabilan kao siva zgrada Vlade, prekaljen kao stari diplomatski tepih.

U zemlji gdje se skandali zaboravljaju brže nego što traju, ovo je još jedan u nizu. I još jedna potvrda da kad vam vlast obeća “hitnu reakciju”, to zapravo znači “vidimo se kad prođe zima… i ljeto… i možda mandat”.

Tagovi