Po uzoru na američki model: Da li je vrijeme da i Crna Gora usvoji zakon o stranom uticaju i podrobnije reguliše rad NVO
Svjedoci smo da u Crnoj Gori iz godine u godinu niče sve veći broj nevladinih organizacija koje pokušavaju da nađu svoje mjesto pod suncem na ionako prebukiranom prostoru za promovisanje „evropskih“ i „građanskih“ vrijednosti.
Na računima crnogorskih NVO se godinama slivaju milioni i milioni evra i dolara za raznorazne projekte, a pojedini osnivači i civilni aktivisti su se toliko obogatili od prosipanja demokratskih načela, da bi im na imovinskim računima pozavidjeli i pojedini bivši inkriminisani funkcioneri DPS-ovog režima.
Pojedine NVO su razradile mreže kojima zahvataju ogromne svote novca, kako od same države Crne Gore, tako i od međunarodnih institucija i agencija i stranih ambasada.
Neke su se toliko srodile sa inostranim državama da propagiraju njihove nacionalne interese žustrije i podrobnije nego li njihovi opunomoćeni ambasadori u Podgorici.
A kako su civilni aktivisti politički više nego aktivni (do te mjere da su pojedini direktno uključeni u proces donošenja pojedinih odluka), postavlja se pitanje da li oni na taj način ostvaraju uticaj stranih aktera koji bi se u svakoj suverenoj državi smatrao nelegalnim.
Određene NVO se osjećaju toliko komforno i osiono da ponosno navode imena svojih stranih donatora za čiji račun očito žele da utiču na kreiranje javnog mnjenja u Crnoj Gori. Koliko to rade uspješno ili ne, manje je bitno. Mnogo je bitnije ustanoviti da li iste djeluju kao agenti stranog uticaja i razobličiti do u tančine sve načine njihovog finansiranja (kako javnog, tako i tajnog). Nije tajna da se u Crnoj Gori mnoge stvari od vrha do dna završavaju na ruke, mimo legalnih tokova, a na taj način sklapanja poslova nisu imuni ni čistunci iz NVO sektora.
A kako se može stati na kraj manipulacija i štetnom uticaju NVO? Recept je prilično jasan i učinkovit, samo je potrebno prepisati (a Crna Gora u tome ima golemo dvodecenijsko iskustvo iz pristupanja EU) najbolju praksu od našeg strateškog orjentira, saveznika i dobrotvora – Sjedinjenih Američkih Država. Amerikanci se mogu pohvaliti striktnim zakonom koji do u tančine provjerava rad NVO i ostalih udruga, a sve kako bi se suzbilo njihovo potencijalno djelovanje u interesu stranih aktera.
Mnoge zemlje su slijedile dobar primjer iz Vašingtona i u okviru svojih zakonodavstvava ugradile zakon o sprječavanju uticaja stranih agenata. Poslednja je to učinila Gruzija.
Svi ovi zakoni o registraciji NVO nastali su po ugledu na američki zakon (FARA) usvojen davne 1938. godine koji je i danas na snazi. Ovaj pravni akt iziskuje da „agenti koji predstavljaju interese stranih sila” u ma kakvom političkom ili kvazipolitičkom svojstvu, moraju da saopšte sve o svojim vezama sa tim stranim silama, odnosno da pruže „sve podatke o tim aktivnostima i finansijama” kako bi vlada i američki narod „mogli da procijene izjave i aktivnosti takvih ljudi”. To procenjivanje u ime američkog naroda obavlja Kontraobavještajna sekcija u Odeljenju za nacionalnu bezbjednost američkog ministarstva pravde.
Nadalje, kontroliše se svaka lobistička firma, pa i svaki bivši ambasador SAD kog stranci angažuju da zastupa njihove interese, makar se taj angažman svodio na to da posreduje da strani državnik kom „pomaže” objavi komentar u nekom američkom listu. Sve slične aktivnosti moguće je pretražiti u javnoj bazi podataka. FARA (Foreign Agents Registration Act) je nastao kako bi se pred početak Drugog svjetskog rata zaštitili američki nacionalni interesi, odnosno kako bi američka vlada i narod stekli uvid „u propagandu i identitet osoba koje pokušavaju da utiču na američko javno mnjenje, politiku i zakone”.
Treba istaći da američka država svakih šest mjeseci ažurira spisak „stranih agenata”.
Zbog čega Crna Gora ne bi primijenila ovaj zakon? Sigurno smo da bi vrhuška u Vašingtonu bila ponosna na to što se Podgorica ugleda na njih, a ne na „destruktivnu“ Moskvu i Peking. Ionako iz Vašingtona svako malo podstiču Crnu Goru da donosi odluke koje su utemeljene u pozitivnoj praksi sa Zapada.
Kako se država Crna Gora, njeni međunarodni partneri, pa i same NVO svakodnevno pozivaju na transparetnost, zbilja bismo morali usvojiti zakonski akt koji bi transparentnošću obasjao civilni sektor i tako preventivno spriječio prodor stranih malignih uticaja u Crnu Goru.
Takav zakon bi sprječavao ove „neprofitne“ da u svom djelovanju postupaju suprotno Ustavu i zakonima Crne Gore, odnosno da djeluju kao agenti stranog uticaja na štetu individualnih i drugih prava građana, da podstiču na nasilje, da koriste govor mržnje ili podstiču vjersku ili drugu netrpeljivost s ciljem postizanja političkih ciljeva. Tim zakonom bi se dodatno osnažila Poreska uprava koja bi se bavila utvrđivanjem nepravilnosti u finansijskom poslovanju NVO i ostalih civilnih udruženja.
Posebno bi se pod lupom moralo staviti političko djelovanje neprofitnih organizacija, tj. njihovo učešće u predizbornoj kampanji političkih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke i kandidate, finansiranje kandidata i političkih stranaka i sprovođenje političke aktivnosti radi formiranja javnog mnijenja, odnosno radi postizanja određenih političkih ciljeva.