PERECA ZA V. ŽUGIĆA

Piše: SIBIN

Tekst koji je uz pomoć malo brašna i mlake vode umijesio V. Žugić („Uhljebi“), očekivano, zar ne, usmjeren protiv Demokratskog fronta. Stidljivo kao razrađujuću sitne zamjerke na račun URE, koja, inače, tako ispada: čini nemoguće od onog s čim raspolaže.

I, zaista je tako. Njena megalomanština i grabljivost, prije svega politički apetit, lako bi je mogao progutati! U svega jednom zalogaju, onako malenu…

prof. B. Jelušić dođe kao – detektor za ideologizovani diskurs lažnog patriotizma, dočim je F. Adžić gotovo pa nahijska časna žrtva budući da se pokazao istinskim domoljubom. Pa ipak, u pilatovskom stilu pokušao oprati ruke.
O političkom geniju Abazović Dritana ne treba trošiti karaktere, osim što je najbolji izvikani sarajevski student, oblast političke nauke, uz to je džentlmen koji se prema bivšoj ljubavi odnio krajnje – nerevanšistički, tako što ju je uhljebio kao svoju savjetnicu. (I ponudio se da joj najsrećnijeg dana bude kum…)

Međutim, DF i dalje figurira kao dežurni krivac. Zato se poteže pitanje nekakve problematike zapošljavanja po dubini. Koja naročito zažulja ministra M. Bojanovića, koji objasni da na njegovo viskopozicionirani i nadasve samostalno djelovanje niko neće uticati. Iako je to politički funkcioner iza kojeg ovog puta nije stao ni jedan jedini glas. Građanski.

Novocrnogorci sav problem prepoznaju u radu ministarke Bratić i ministra Leposavića. Tako tipično i dosad nebrojeno puta viđeno: neprijatelj uvijek dolazi spolja! Homogenizujmo se, tekovnici, etc.
Iako je ovđenah neprijatelj uvijek bio i ostao ukorijen duboko unutra, parazitirajući na jaslama države koja je dovedena na ivicu ambisa.

Ko je, dakle, V. Žuga, raskurcavao otadžbinu u potonjih tri decenije?