Očekuje se veći broj teško oboljelih i umrlih

Godinu od kada je pandemija stigla u Crnu Goru korona virus nam je pokazao koliko smo neodgovorni, ranjivi, tvrdoglavi i kako nekada i struka, uz sve napore, poklekne i pokaže nemoć.

Od početka pandemije preminula je 1.151 osoba, broj zaraženih u prošloj godini bio je 48.247, a do danas je zabilježeno 84.700 slučajeva. To znači da je za dva i po mjeseca ove godine više od 36.000 oboljelih ljudi inficirano koronom. Trenutno je aktivno 8.697 slučajeva infekcije, a lokalna transmisija i stope smrtnosti pokazuju da svako opiranje mjerama dolazi na naplatu i da stradaju – najranjiviji, stari i osobe sa hroničnim oboljenjima.

Nakon niza popuštanja i zatezanja mjera, koje su se ravnale prema epidemiološkoj situaciji, trenutno su na snazi brojne restrikcije, poput zabrana okupljanja i javnih manifestacija, boravka na otvorenom više od dvije osobe (izuzev članova domaćinstva), ne mogu se koristiti parkovi i dječja igrališta… Potpuno je, osim za izuzetke definisane mjerama, zabranjen ulazak i izlazak u Podgoricu, Cetinje i opštine Budva, Tivat, Nikšić, Plužine, Herceg Novi, Ulcinj, Bar, Kotor, Pljevlja.

Međugradski saobraćaj  je zabranjen za građane.

Sa druge strane, državne granice su otvorene prema svim susjedima i oni mogu ući u Crnu Goru bez PCR testova. Za ostale važe restrikcije i obavezan dokaz da nijeste pozitivni, ili da ste vakcinisani.

Prema riječima specijalistkinje epidemiologije u Institutu za javno zdravlje Marije Božović, godinu kasnije pokazalo se da pandemija nosi velike nepoznanice.

“Shvatili smo da sve što smo podrazumijevali, uzimali zdravo za gotovo, nije zagarantovano. Nažalost, imamo i jako tešku epidemiološku situaciju, i dalje vodimo svakodnevnu, iscrpljujuću borbu sa korona virusom. O razlozima bismo mogli govoriti, ali jedno je sigurno, kao i na početku, da samo solidarnost, disciplina i povjerenje u nauku i ono što su zvanične informacije mogu dati pravi i adekvatan odgovor na ovaj javno-zdravstveni izazov”, kazala je Božović.

Situacija je alarmantna i svakodnevno čujemo da struka traži potpuno zaključavanje, iako ih iz Vlade ne čuju.

Božović navodi da strože ili rigoroznije mjere, ipak, nisu presudne za kontrolu i stabilizaciju epidemiološke situacije.

“Restriktivnije mjere, ne samo kod nas nego i u drugim zemljama se donose kako bi se uspješnije kontrolisala primjena osnovnih preventivnih mjera. Uloga jedinke u društvu bila bi da sprovodimo ove mjere koje nijesu ni skupe ni teške, ali su suštinske u sprečavanju infekcije i njenog daljeg širenja”, poručuje Božović.

Na pitanje zašto je u posljednje vrijeme tako veliki broj smrtnih slučajeva koji su povezani sa korona virusom, Božović kaže da je to posljedica velikog broja novooboljelih i da se očekuje i veći broj ljudi sa težom kliničkom slikom, a time i smrtnih ishoda.

“Ako su novi slučajevi starije osobe sa već postojećim hroničnim oboljenjem rizik od ispoljavanja teže kliničke slike, potrebe za kiseoničkom potporom su na višem nivou. Iz tog razloga je od početka skretana pažnja da sačuvamo svoje najstarije, da požive onoliko koliko bi im omogućilo njihovo osnovno zdravstveno stanje, stanje bez infekcije korona virusom “, rekla je Božović.

Navodi da naš zdravstveni sistem mora i treba da funkcioniše, a na nama svima je da damo sve od sebe da spriječimo da se inficiramo i tako dalje prenosimo infekciju.

U odnosu na prvi talas, smatra da smo ipak malo pametniji jer više znamo o samom virusu.

“Još uvijek nije jasno koliko traje imunitet nakon preležane bolesti, ali i nakon vakcinacije. Imunologija u tom dijelu zahtijeva određeno vrijeme. Nauka je svakako dala svoj odgovor i u vidu vakcine, generalno najmoćnijeg sredstva u borbi protiv zaraznih bolesti, ali tu su i dalje mjere koje se moraju poštovati kako prije vakcinacije tako i nakon nje. Vremenom očekujemo da sa masovnijom imunizacijom dobijemo bolji kolektivni imuni odgovor i stabilizovanje situacije. Do tada je neophodna disciplina i samosvijest o značaju primjene nošenja maske, držanja distance i česte higijene ruku”, poručuje Božović.

Božović nije željela da tumači da li su neke odluke i potezi zdravstvenih vlasti bile dobre ili loše, ali, kako kaže, osnovno i suština prevencije je upravo u sprečavanju obolijevanja primjenom osnovnih, ali i specifičnih preventivnih mjera (vakcina).

“Poznato nam je da se upravo na globalnom nivou od strane SZO konstantno podstiče javnost na svrsishodnost nošenja maske, držanja distance, adekvatne higijene ruku, provjetravanja prostorija i izbjegavanja okupljanja. Sada je u fokusu i vakcinacija, koja je preporučena kao efektivno i bezbjedno sredstvo u borbi sa ovim virusom. Odgovor na pandemiju treba da bude zajednički svakako, u smislu da svaka država, a onda i svaki građanin pojedinačno, institucije i nadležne službe daju adekvatan odgovor i svoj maksimum kako bi ovaj javno-zdravstveni izazov bio iza nas”, navodi Božović.

Odgovarajući na pitanje da li je država, dobro odgovorila na epidemiju korona virusa, ona je istakla neprocenjiv doprinos svih zdravstvenih radnika u cijeloj Crnoj Gori, kako na primarnom, sekundarnom, ali i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite koji iako danonoćno izloženi riziku ne posustaju u borbi.

“U borbi za nečiji dah, udisaj, borbi za život i bolje zdravlje. U ovoj godini sva svijetla jesu bila uprta u njih, imaju jednu od glavnih uloga na ovogodišnjoj pozornici, međutim oni su tu i kada se svijetla ugase i kada epidemije ne bude bilo, jer zajednički cilj jeste i to je sigurno, očuvanje zdravlja svih građana”,navela je Božović.

Ono što je evidentno je da nas je neodgovorno ponašanje nas samih – građana ali i zdravstvenih radnika, političara, sveštenih lica dovelo do toga da epidemiju ne možemo da kontrolišemo. Litije, sahrane, izbori, sva ta okupljanja smo, što bi narod rekao „iskijali“ – naša je zemlja prva po broju hospitalizovanih na 100.000 stanovnika. Svakodnevno bilježimo veliki broj žrtava, ali tri riječi koje su spas – distanca, ruke i maska ne možemo da upamtimo ni da primijenimo.

Dijelom i zbog neodgovornog ponašanja političara koji ne daju primjer, već, nerijetko, sabotiraju i sopstvene mjere, poput premijera Zdravka Krivokapića koji je postao sinonim takvog ponašanja.

Iako je Crna Gora dugo bila jedina zemlja u Evropi koja je odolijevala kovidu-19, prvi slučaj infekcije registrovan je na današnji dan prošle godine. Nekoliko dana prije toga ljudi su već počeli da prazne supermarkete, zabranjena su putovanja, javna okupljanja, obustavljena nastava, stavljen je katanac na kafane…

Prvi inficirani su se vratili iz područja pogođenih pandemijom – Španije i SAD-a. Sa ove distance – preživljavali su stigmatizaciju, osuđivali su ih pojedinci na društvenim mrežama i viber grupama, iako je to svakome od nas moglo da se desi. I dešava se. Svakodnevno.

Prvi život kovid-19 je kod nas odnio 22. marta. Žrtva je bio pacijent od 65 godina, iz Herceg Novog.

Emocije velikog dijela javnosti, izazvao je čovjek koji se prvi izliječio od korona virusa – Baranin Mihailo Vukić. U aprilu prošle godine, poslije 20 dana teške borbe uspio je da se izbori sa opakom bolešću i poslao poruku da bolest postoji (za sve one koji još uvijek u to nijesu vjerovali) te da je zahvalan medicinskom osoblju na njezi i požrtvovanju. On nije želio da govori za novinu o svom iskustvu…