Novosti: Hrvatski istoričar o NATO agresiji i o tome kako su Srbi spasili svijet
Hrvatski teolog i istoričar Goran Šarić se u najnovijem tekstu, koji je objavio na svom fejsbuk nalogu, pita da li su Srbi 1999. godine bili na pogrešnoj strani istorije.
09.11. 1989. godine moj susjed Vlado zatekao se u Berlinu prilikom rušenja berlinskog zida. Već nekoliko dana prije njegovog dolaska, 04.11. 30.000 istočnih Njemaca u 48 sati preko Čehoslovačke je pobjeglo na zapad. Samo u Drezdenu 5.000 ljudi se pokušalo ukrcati na voz koji je vozio za zapadni Berlin. Par godina kasnije, kad mi je pokazivao ciglu iz tog zida, rekoh mu u šali: „Vlado, ti si rušio moje ideale.“ Ni sam nisam bio svjestan koliko je ta moja izjava bila tačna, napisao je Šarić.
On je naglasio da je pad „Berlinskog zida“ označio kraj bipolarnog međunarodnog poretka, sa dvije velike sile – Amerikom i Sovjetskim Savezom. SSSR se u naredne dvije godine rasformirao, Kina je bila još miljama daleko od svoje današnje snage i svijet je možda prvi puta u istoriji postao unipolaran, sa Amerikom kao jedinim svjetskim policajcem, jedinom globalnom imperijom. Nikad ni jedno carstvo na kugli zemaljskoj nije bilo moćno kao tada Amerika, istakao je istoričar.
Devedesete nisu bile samo period u kojem je američka vojna, ekonomska i politička snaga bila na vrhuncu, već je i i njihova meka moć, odnosno privlačnost američke kulture i načina života bila najveća u istoriji. Nikad ni jedno carstvo nije bilo toliko privlačno za sve ostale nacije. Rim je svoju kulturu morao širiti mačem, dok su ljudi u Ameriku hrlili sami. Nikakva protivteza Americi nije postojala, lik simpatičnog pijanog Rusa iz tadašnjih holivudskih filmova jako dobro otjelotvorava uticaj koji su na svjetska dešavanja imali Rusija i Jeljcin. O Kini niko ozbiljno nije ni razmišljao. Ipak, u takvim okolnostima jedan narod, jedna zemlja imali su hrabrosti da Americi kažu „ne“. 10 godina Amerika će potrošiti na taj narod. 10 godina je Amerika vodila rat protiv te zemlje – ekonomski, propagandni, psihološki, hibridni, neokortikalni, psihotronički, a 1999. i oružani.
Šarić je potom citirao eksperta za globalizam Robina de Rijtera, koji je agresiju Amerike i NATO pakta na Srbiju opisao sledećim riječima: „Napad na Srbiju, odnosno SR Jugoslaviju bio je prvo ratno djelovanje u kojem je NATO prešao iz odbrambene vojske u interventne snage.“
2014. predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Putin je u svom govoru pred ruskom Dumom prilikom prisajedinjenja Krima matici Rusiji otkrio da je tokom agresije NATO pakta na Srbiju shvatio kakva je sudbina namijenjena Rusima. Tih deset godina u kojima su se američki establišment i zapadni centri moći opsesivno bavili Srbima, dali su mogućnost Rusiji da se konsoliduje i ponovo uzdigne, Kini da se izrodi u svjetsku silu. Bilo je to deset godina koje su izrodile novi multipolarni poredak. Deset godina koje su spasile svijet, napisao je istoričar.
On je istakao da su Srbi jedini bijeli narod koji je nakon 1945. pucao na Amerikance, i na koje su Amerikanci pucali. Srbi su ušli u oružani sukob sa SAD-om i NATO-paktom, onda kada se Rusi ni Kinezi nisu usuđivali sa njima ući ni u diplomatski sukob. Nikad u istoriji čovječanstva veća sila nije napala manju. Nikad nije bila veća nesrazmjera u vojnoj snazi, ekonomskoj moći i broju stanovnika nego u tom ratu 1999.
Njemci koji su 1989. rušili „Berlinski zid“ kao simbol gvozdene zavjese i neslobode, nisu mogli ni slutiti da će zapad samo 30 godina kasnije ličiti na konc-logor. Da će sve građanske slobode, čak i pravo na slobodno disanje biti pogažene. Da će nestati sindikati, radnička prava, da će standard drastično padati, a da će rasti samo represija, zabrane i restrikcije. Sovjetski Savez je imao gulag za neistomišljenike, a zapad je postao gulag. Svi režimi su zatvarali one koji su se bunili, a samo je zapad zatvorio svoje građane koji se nisu bunili, napisao je istoričar.
Šarić navodi da su se protiv tog i takvog zapada Srbi borili devedesetih.
Srbija je na pogrešnoj strani istorije bila samo onda kad su istoriju pisali pogrešni. I 1914. se činilo da je Srbija na pogrešnoj strani i 1941. i 1999. Istorija se neprestano ponavlja, ludačka potreba zapadnjačke civilizacije za posjedovanjem i osvajanjem odvlači milione u smrt. Najveća svjetska carstva, Rimsko, Vizantijsko, Franačko, Osmansko, Habsburško, Njemačko… jurišala su na Srbiju na vrhuncu svoje moći. Tih carstava odavno nema, a Srbi su još uvijek ovdje. Kosovo čak i danas stoji kao nadgrobni spomenik i dokaz da zapadnjačke elite nisu spremne izvuči pouke iz krikova umirućih u burnoj prošlosti Balkana. Srbi će im to oprostiti. Istorija neće, napisao je Šarić.