Novi mamac EU za Crnu Goru: DPS puca po šavovima zbog migrantske krize!

Migrantska kriza, koja uveliko kuca i na vrata Crne Gore, kada se politička situacija sagleda malo bolje, mogla bi da izazove prvi veći potres unutar same Demokratske partije socijalista. Naime, premijer Duško Marković je zagovornik ideje da se u Crnoj Gori napravi prihvatni centar za migrante i već je ponudio konkretno rješenje, a to je „jedna jugoslovenska karaula, na granici sa Albanijom“. S druge strane, iako je ovo veoma bitno i političko i strateško pitanje, čudi neoglašavanje predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, vezano za migrantsku krizu, kao i na ponudu prvog čovjeka Vlade i njegovog partijskog zamjenika. Kao što u samoj EU nema jedinstvenog stava po ovom pitanju, još očiglednije je da ni u samoj vladajućoj partiji nema zajedničkog stava. Upravo na tu kartu je, očigledno zaigrao premijer Marković, koji se odmah nakačio na signal iz Brisela da je idealno rješenje „za njihov prihvat u vidu regionalne platforme za iskrcavanje, evropska zemlja van EU“. Iako se u prvi mah tipovalo na Albaniju, sada je jasno, nakon najave premijera Markovića, da on želi da bude karta na koju će Brisel zaigrati, pa je u tom pravcu saopštio da je Crna Gora prema Evropskoj komisiji pokrenula „projekat sanacije jedne stare jugoslovenske karaule na granici sa Albanijom koja bi mogla biti migracioni prihvatni centar kako bismo stvari bolje kontrolisali“. U ovu priču samo treba ugraditi jednu malu kockicu, a to je Đukanovićeva izjava, data prije ove Markovićeve tvrdnje, da „neće Crna Gora iz nužde ući u EU“. Iz ove dvije izjave Đukanovića i Markovića, date u samo par dana razlike, i pored njihovog konstantnog upinjanja da je u DPS-u idilična atmosfera, jasno se vidi, da su koncepcijske razlike mnogo dublje i da je pitanje vremena kada će isplivati na površinu.
Desetine hiljada migranata čeka mig za ulazak u Crnu Goru
Svima je jasno da Crna Gora ne može biti prihvatni centar za migrante, jer nema dovoljno kapaciteta za prihvat desetina i desetina hiljada migranata, a to je jasno i premijeru Markoviću i EU. Ali, može da bude most koji će da posluži Evropskoj uniji, da migrante preko naše teritorije distribuira dalje ka Bosni i Srbiji, čija destabilizacija i jeste u planu Brisela. Naravno, Marković ovim potezom može da kupi blagonaklonost EU, a on želi upravo da odigra na tu kartu.
Crna Gora zato i jeste dobitno rješenje za onaj dio EU koji gura priču oko migranata, zato što nijesmo članica EU, ali ćemo istovremeno poštovati sve što traži Brisel, jer želi da se pridruži Uniji. Zato Brisel i misli da bi upravo Crna Gora bila odlično rješenje za migrantsku krizu. Blizu je, a dovoljno daleko, ima prostora za prihvat i, što je najvažnije, izlaz na more. Do nje migranti, koji dolaze vodenim putem, ne moraju kroz kopno EU. Ono što se između redova pročitati, Đukanović na ovo ne gleda blagonaklono, za razliku od Markovića, pa će biti interesantno kako će se i opozicija ophoditi po ovom, naizgled, nebitnom pitanju, ali itekako važnom, koje će, sigurni smo, opredijeliti dalju političku budućnost Crne Gore. Brisel će upravo preko migrantske krize, na najbezbolniji način, da opipa puls, ko je lojalan njihovoj politici dvostrukih aršina, a ko ne, kao i hoće li sad marković i dio opozicije zajedno sa njim biti faktor stabilnosti. Neki su se iz opozicije, svjesno ili ne, istrčali, dajući blanko podršku za sve EU projekte, pa indirektno i za ovaj.
Pošto je sve očiglednija homogenizacija pravoslavnog življa i rukovodstva Srbije i Republike Srpske, sve tješnja saradnja, poslednjih godina, jasno je da će Crna Gora i njena teritoriji, Briselu da posluži i u svrhu razbijanja tog jedinstva, a preko migranata je najlakše razbiti tu nacionalnu strukturu i najdrastičnije udariti na identitet, a samim tim proizvesti i krizu, što je svakako adut na koji EU gotovo uvijek igra, kad je Balkan u pitanju. Migrantskoj krizi se ovdje još uvijek ne pridaje toliko važnosti, ali je itetako jasno da će se upravo preko nje lomiti mnoga strateška pitanja na Balkanu, prije svega u Crnoj Gori, Bosni i Srbiji, a rasplet može biti veoma neočekivan, za mnoge aktere političke scene.