Nova tužba: Brđanin tužio Vladu zbog nezakonite smjene!

0

Razriješeni direktor Uprave policije Zoran Brđanin, podnio je tužbu protiv Vlade zbog nezakonite smjene. U tužbi u koju je BORBA imala uvid navodi se da je razrješenje doneseno bez pravilnog postupka i utvrđivanja činjenica.

„Razrješenje tužioca predstavlja miješanje u njegovo pravo na privatni život, pa je potrebno hitno sudsko postupanje. U skladu sa zakonom, Upravni sud treba samostalno (meritorno) riješiti stvar, shodno prethodnom presedanu i obavezama iz zakona, što ukazuje na dužnost suda da hitno interveniše i zaštiti prava tužioca“, navodi se u tužbi.

Kako dodaju, Sud treba da osigura da tužilac nastavi svoju funkciju bez odgađanja, poštujući prava zagarantovana Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, naglašavajući važnost pravne sigurnosti i nepristrasnosti u odlučivanju.

Tekst tužbe prenosimo integralno:

„Razlozi za pobijanje Rješenja Vlade Crne Gore o razrješenju direktora Uprave policije iz tužbe koju je advokat Siniša Gazivoda, po punomoćju Zorana Brđanina danas podnio Upravnom sudu protiv Vlade Crne Gore:

  1. Pobijanim rješenjem Vlade Crne Gore tužilac je nezakonito razrješen dužnosti direktora sa netačnim i neutemeljenim obrazloženjem da Odbor za bezbjednost i odbranu prethodno nije prihvatio dva posebna periodična izvještaja direktora Policije iz 2022. godine;

 

  1. Međutim, oba pomenuta posebna izvještaja, zbog činjenice da nisu blagovremeno razmatrana od strane Odbora za bezbjednost i odbranu u prošlom skupštinskom sazivu smatraju se prihvaćenim, što je potvrdio i Upravni sud presudom U 12564/2023 sa identičnim pravnim stavom kao u presudi U 3274/2021 povodom imenovanja ranijeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost;

 

  1. Samim tim, tužena je donošenjem pobijanog rješenja postupila suprotno članu 8 Zakona o u upravnom sporu kojim je propisano da su odluke donijete u upravnom sporu obavezujuće;

 

  1. Tužena nije mogla, nije smjela niti može da slobodno cijeni sadržinu presude već je imala i ima zakonsku obavezu da je vezana pravnim shvatanjem i primjedbama suda izraženim u presudi;

 

  1. U odbrani vladavine prava, odnosno zakona i sudske presude je jedno vrijeme istrajavao i predsjednik tužene-Vlade Crne Gore kada je 31.01. 2024. godine javno izjavio sljedeće: “Mislim da je gospodin Brđanin u punom mandatu. Ja ne bih volio da se igram galimatijasa kao 43. Vlada….”:

 

  1. Međutim, poslije izvjesnog vremena, tačnije u noćnim časovima 3.marta 2024 godine, i premijer i tužena, vjerovatno vođeni političkim razlozima, narušavajući političku neutralnost policije propisanu u članu 14 stav 1 Zakona o unutrašnjim poslovima, odstupaju od obaveze u odnosu na predmetnu presudu Upravnog suda, i tužena, bez održavanje sjednice, uz upotrebu neke od aplikacija za poruke i govor, donosi nezakonitu odluku o razrješenju direktora Policije, tj. pobijano rješenje;

 

  1. Postupanjem tužene došlo je i do kršenja člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava jer Evropski sud za ljudska prava dosljedno naglašava da postoji obaveza izvršne, zakonodavne i svake druge državne vlasti, bez obzira na njen nivo, da poštuju i pridržavaju se presuda i odluka sudova, čak i kada se s tim odlukama i presudama ne slažu;

 

  1. Očigledno je da je postupanjem tužene, ali prethodno i Odbora za bezbjednost i odbranu aktuelnog skupštinskog saziva narušen princip, odnosno načelo pravne sigurnosti;

 

  1. Dodatni pokazatelj obima nezakonitog postupanja tužene, ali i Odbora za bezbjednost i odbranu aktuelnog skupštinskog saziva, proizilazi iz činjenice da postoje razlozi za pobijanje rješenja o razrješenju direktora Policije čak i ako se pretpostavi da ne postoji presuda Upravnog suda U 12564/2023, odnosno vezanost za presudu od strane tužene i Odbora za bezbjednost i odbranu;

 

  1. S tim u vezi, Evropski sud za ljudska prava je, u smislu testa iz presude Vilho Eskelinen, istakao da ga ništa ne sprječava da određeno domaće tijelo izvan okvira pravosuđa okvalifikuje kao „sud”. Neko upravno ili parlamentarno tijelo, pa tako i Vlada Crne Gore, odnosno i aktuelni Odbor za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, takođe se može posmatrati kao „sud” usljed čega član 6 Evropske Konvencije za ljudska prava postaje primjenljiv na sporove državnih službenika o kojima to tijelo odlučuje;

 

  1. Odbor za bezbjednost i odbranu aktuelnog skupštinskog saziva nije pravilno cijenio pomenute posebne izvještaje direktora Policije, odnosno arbitrarno (samovoljno, proizvoljno) je postupio kada nije prihvatio dva posebna posebna izvještaja Policije o rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije;

 

  1. Postupanje Odbora, odnosno procedura se ne može opravdati kao kompatibilna sa uslovima nezavisnosti i nepristrasnosti prema članu 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava;

 

  1. Iz navoda Izvještaja Odbora za bezbjednost i odbranu o razmatranju dva posebna izvještaja direktora Policije proizilazi zaključak da su oni u suprotnosti sa stanjem stvari u posebnim izvještajima o rezultatima Policije u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Očigledno je da je sadržaj oba izvještaja od strane Odbora samo formalno, površno, pogrešno i netačno interpretiran. Odbor uopšte ne obrazlaže razloge i činjenice iz kojih proizilazi opravdanost neprihvatanja posebnih izvještaja;

 

  1. Na osnovu slijeda događaja jasno je da Odbor nije stvarno sagledavao posebne izvještaje jer da jeste oni bi bili prihvaćeni pošto bi Odbor u njima morao primjetiti sve one rezultate koje je primjetila i pohvalila Evropska komisija,odnosno njeni eksperti, ali i pojedini akteri političkog života koji su se javno hvalisali neosnovano prisvajajući sebi te rezultate, ali ne i direktoru, čelnom čovjeku Policije koja je postigla, odnosno ostvarila te rezultate. Da apsurd bude veći, te iste rezultate oni, odnosno njihovi predstavnici ili njihovi partijski drugovi iz Odbora u su cijenili nedovoljnim da bi posebni izvještaji bili prihvaćeni;

 

  1. Odbor za bezbjednost i odbranu nije utvrdio činjenično stanje i nije se kretao u granicama ovlašćenja koje mu je dato propisom, a u skladu sa ciljem u kome mu je ovlašćenje dato, tako da je odluka o neprihvatanju posebnih izvještaja očigledno arbitrarna (samovoljna, proizvoljna);

 

  1. Ono što je posebno zabrinjavajuće i ukazuje ili na nekompetentnost ili na političku zloupotrebu, a svakako na povredu pravila postupka i arbitrarnost (samovolju, proizvoljnost) je, ne samo navodna ocjena pojedinih događaja od strane Odbora kojom prilikom se ne navodi u čemu se sastoji eventualna negativnost ili nedostatak u odnosu na postupanje policije, nego i činjenica da je Odbor u postupku ocjene posebnih izvještaja razmatrao događaj koji nije bio predmet posebnih izvještaja niti je  trebao  biti;

 

  1. Odbor i ministar unutrašnjih poslova, ali i tužena su postupali i suprotno članu 6 Preporuke Komiteta ministara Savjeta Evrope CM/Rec(2007)7 o dobroj upravi shodno kojoj načelo pravne sigurnosti, između ostalog, podrazumjeva da bi javne vlasti trebalo da djeluju u skladu sa principom, odnosno načelom pravne sigurnosti, te da se ne smiju preduzimati nikakve retroaktivne mjere;

 

  1. U konkretnom slučaju, kada su u pitanju materijalnopravne norme, od strane tužene je pogrešno primjenjen član 16 stav 3  Zakona o unutrašnjim poslovima što znači da se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, odnosno, odluka u ovoj upravnoj stvari je donešena arbitrarno (samovoljno, proizvoljno);

 

  1. Dakle, tužena je, samo na osnovu predloga ministra unutrašnjih poslova koji je postupao takođe po slobodnoj ocjeni (“može”), shodno ovlašćenju iz pomenutog člana 16 stav 3 Zakona o unutrašnjim poslovima, a da prethodno nije utvrdila činjenično stanje, prihvatila pogrešnu činjenicu da Odbor za bezbjednost i odbranu, koji je postupao po slobodnoj ocjeni, takođe arbitrarno (samovoljno,proizvoljno) a pritom i neblagovremeno i nepravilno cijenivši posebne izvještaje direktora Policije, nije prihvatio posebne izvještaje. Dakle, pobijano rješenje tužene nije donijeto u skladu sa ciljem u kojem je ovlašćenje dato tuženoj niti je postupak od strane tužene pravilno sproveden niti je utvrđeno činjenično stanje. Sve ovo znači, pošto je očigledno povrijeđen zakon, da sud treba da poništi pobijano rješenje, čak i ne ulazeći u pitanje korišćenja slobodne ocjene;

 

  1. Takođe, opisanim postupanjem tužene, odnosno razrješenjem tužioca na opisani način došlo je i do kršenja člana 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, odnosno razrješenje tužioca na opisani način predstavlja miješanje u njegovo pravo na poštovanje privatnog života u smislu člana 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava;

 

  1. U skladu sa navedenim postoji potreba i dužnost da Upravni sud, shodno članu 36 stav 3 Zakona o upravnom sporu, kao što je to uradio u prethodnom sporu, sam (meritorno) riješi predmetnu stvar po tužbi protiv pobijanog rješenja, a u svakom slučaju, povodom odlučivanja u sporu pune jurisdikcije, ispunjeno je i više uslova iz stava 1 istog člana koji se mogu primjeniti na konkretnu upravnu stvar;

 

  1. Shodno stavu Evropskog suda za ljudska prava, ne može se prihvatiti da se tužilac ostavi u nesigurnosti u odnosu na način na koji mu se njegova prava trebaju vratiti. Imajući na umu veoma izuzetne okolnosti predmeta i hitnu potrebu da se zaustave kršenja članova 6 i 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, potrebno je da sud u sporu pune jurisdikcije, između ostalog, osigura da tužilac nastavi obavljanje svoje funkcije u zakonom propisanom mandatu i to što je prije moguće.

Na osnovu navedenog, moguće je istaći sljedeće:

  1. Nezakonito razrješenje: Tužilac je nezakonito razrješen sa pozicije direktora Uprave policije.
  2. Prihvatanje izvještaja: Posebni izvještaji smatraju se prihvaćenim zbog nepostupanja Odbora, a što je potvrđeno presudama Upravnog suda.
  3. Obaveznost sudskih odluka: Postupanje Vlade suprotno je zakonskoj obavezi poštovanja sudskih odluka.
  4. Pravno shvatanje presude: Vlada je bila obavezna poštovati pravna shvatanja i primjedbe izražene u presudama.
  5. Izjava predsjednika Vlade: Predsjednik Vlade priznaje puni mandat tužioca, suprotno kasnijem postupanju.
  6. Noćno razrješenje: Razrješenje je doneseno noću, bez formalne sjednice, uz navodne političke motive.
  7. Kršenje Evropske konvencije: Postupanje Vlade krši član 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava.
  8. Narušavanje pravne sigurnosti: Postupak Vlade i Odbora narušava načelo pravne sigurnosti.
  9. Dodatni pokazatelji nezakonitog postupanja: Postoje osnovi za pobijanje razrješenja čak i bez uzimanja u obzir presude Upravnog suda.
  10. Kvalifikacija Vlade kao „suda“: ESLJP omogućava da se nepravosudna tijela posmatraju kao „sud“ u kontekstu člana 6.
  11. Arbitrarno postupanje Odbora: Odbor nije adekvatno procijenio posebne izvještaje, što predstavlja arbitrarno postupanje.
  12. Nezavisnost i nepristrasnost: Postupanje Odbora nije u skladu sa standardima nezavisnosti i nepristrasnosti.
  13. Suprotnosti u izvještajima Odbora: Izvještaji Odbora formalno i površno interpretiraju rad Policije.
  14. Ignorisanje pozitivnih ocjena: Odbor ignoriše pozitivne ocjene Evropske komisije i drugih relevantnih aktera.
  15. Arbitrarno odbijanje izvještaja: Odluka o odbijanju izvještaja je očigledno arbitrarna i bez adekvatnog utvrđivanja činjenica.
  16. Neopravdano razmatranje događaja: Odbor razmatra događaj koji nije predmet posebnih izvještaja, što ukazuje na političku zloupotrebu.
  17. Suprotnost preporukama Savjeta Evrope: Postupci Vlade, Odbora, i ministra krše načelo pravne sigurnosti prema preporukama Savjeta Evrope.
  18. Pogrešna primjena materijalnog prava: Vlada pogrešno primjenjuje član 16 stav 3 Zakona o unutrašnjim poslovima.
  19. Arbitrarna odluka na osnovu predloga ministra: Razrješenje je doneseno bez pravilnog postupka i utvrđivanja činjenica.
  20. Kršenje prava na privatni život: Razrješenje tužioca predstavlja miješanje u njegovo pravo na privatni život.
  21. Potreba za hitnim sudskim postupanjem: U skladu sa zakonom, Upravni sud treba samostalno (meritorno) riješiti stvar, shodno prethodnom presedanu i obavezama iz zakona, što ukazuje na dužnost suda da hitno interveniše i zaštiti prava tužioca.
  22. Osiguranje kontinuiteta funkcije: Sud treba da osigura da tužilac nastavi svoju funkciju bez odgađanja, poštujući prava zagarantovana Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, naglašavajući važnost pravne sigurnosti i nepristrasnosti u odlučivanju.“
Ostavite Komentar

Your email address will not be published.