Nije sporno rušenje Lamele C: Zašto vlast ne smije da udari na Milovu „ničiju kuću“ na Gorici?

Crna Gora, zemlja čuda, a prije svega „pravna država“ u kojoj su građanima i političarima usta puna pravde i poštenja.

Država koja navodno užurbanim koracima hita ka Evropskoj uniji, a u kojoj zakoni ne važe u istoj mjeri za svakog građanina, ne bi se mogla nazvati pravnom državom.

Država u kojoj ulicama slobodno šetaju lica koja bi trebalo makar da su u pritvoru. Međutim, kako pojedini političari još uvijek naglašavaju: „Crna Gora je lider u evropskim integracijama“.

Najnoviji slučaj kako crnogorska verzija „pravne države“ funkcioniše i izgleda u praksi je i početak odnosno namjera rušenja Lamele C pored brda Ljubović.

Novi ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović je iz nekog razloga odabrao da pomenuti objekat u Podgorici ima prioritet prilikom odabira onih koji treba da budu srušeni.

Zbog čega „ničija kuća“ na Gorici i nekadašnje „ruševine“ u Kočanima nijesu predmet interesovanja nadležnih?

Takođe, crnogorska „metropola turizma“ Budva je bukvalno devastirana nelegalnom i neplanskom gradnjom, ali očigledno je da se kreće od Podgorice, i to od gabritnog objekta, da bi se pokazalo da nema šale sa državom, osim ako se zoveš Milo Đukanović.

Milova „ničija kuća“ je vila, navodno vrijedna 10 miliona evra. Vlasnika ovog objekta ja javnosti otkrio Milov bivši prijatelj Duško Knežević, odbjegli biznismen i vlasnik „Atlas grupe“.

Đukanović je naravno negirao da ima ikakve veze sa pomenutom vilom.

“Vijesti” su u februaru 2014. godine objavile da je tadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša donio odluku o ustupanju 1.579 kvadrata gradskog građevinskog zemljišta pored vila “Gorica” Vladu Ivanoviću i da bi u kuću trebalo da se useli Đukanović.

Mugoša je odluku donio nakon što je 2008. godine izmijenjen DUP Nova varoš 2, kojim su, pored vile “Gorica”, ucrtane dvije parcele tik uz Atinsku ulicu u kojoj živi Đukanović. Ugovor o prenosu prava na građevinsko zemljište potpisali su Ivanović i tadašnji direktor Agencije za imovinu Podgorice Dragan Đukić.

U njemu piše da se gradska urbanistička parcela od 1.579 kvadrata prenosi na korišćenje uz naknadu. Cijena po kvadratu iznosila je 702 evra, odnosno 1.108.458 evra ukupno, a dokumenta Sekretarijata za finansije potvrđuju da je Ivanović uplatio novac na račun podgoričkog budžeta.

Duško Knežević je povodom „ničije kuće“ ispričao da je prvi sukob sa Đukanovićem imao upravo kada ga je opomenuo da “nije normalno da on ima kuću tolike površine i vrijednosti odmah pored vile ‘Gorica’ i da, kada se promijeni vlast, nije dobro da on stanuje tu“.

“Kad sam odbio, tu su nastala prva mimiolaženja, onda sam odbio neke druge transakcije gdje sam ja trebao da ih frontujem”, kazao je tada Knežević.

Otkrio je da mu je Đukanović ponudio da se na njega vodi sporna kuća na Gorici, kada je trebalo da se gradi, međutim navodi da je to odbio, te da se kuća vodi na Vlada Ivanovića.

„Žao mi je što Vlada uvlačim u sve ovo, ali to je jedna realnost i mislim da bi državni organi trebalo odmah da pokrenu istragu i vide kako je ta kuća finansirana i ko stoji iza te kuće formalno. Ali ta kuća, koju je radio arhitekta Zoran Petrović sa svojim sinom koji mi je isto to potvrdio, je kuća Mila Đukanovića… Nek Specijalno državno tužilaštvo ispita arhitekte, izvođače radova i vidjeće šta se dešava tamo. Imam dokaze finansijske prirode gdje se vide tragovi novca po drugim poslovima i to će vrlo brzo da krene u javnost”, rekao je tada Knežević.

Ove navode Knežević je iznio u decembru 2019. godine, a sada je januar 2024. godine. „Ničija kuća“ još uvijek krasi Goricu, a njen vlasnik se bezbrižno šetka ulicama Podgorice, dok se u drugom dijelu grada vlasnici stanova u Lameli C bore da ista ne bude srušena.

 

Ukoliko je „ničija kuća“ finansirana novcem stečenim kriminalnim radnjama, treba da bude oduzeta ili srušena, ali postupak donošenja Zakona o porijeklu imovine iz nekog razloga kaska.

Bivši predsjednik države zbog toga i ne mora da brine da li će se nešto slično dogoditi njegovoj imovini, jer kako vrijeme prolazi sve je jasnije da zakoni ne važe za njega, jer ipak je Milo Đukanović „otac Crne Gore“ koji je zadužio sve crnogorske građane svojim nesebičnim zalaganjem za bolji život, ali prvenstveno sebe, svoje porodice i prijatelja.

Lamela C je samo jedan od pokazatelja koliko je truo cjelokupan sistem koji je nastao za vrijeme vladavine DPS-a. Korupcija, žmurenje nadležnih na istu i javašluk, u ovom slučaju su rezultirali nicanjem ogromnog objekta na odličnoj lokaciji, tik uz brdo Ljubović.

Tužilaštvo bi trebalo da istraži ko je sve činjenjem i nečinjenjem (in)direktno doprinio da do ovoga dođe. Možda među njima ima ljudi koji su dozvolili da se gradi i „ničija kuća“.

Sve odgovorne za oba slučaja treba procesuirati, a zakoni treba da važe podjednako za sve građane.

Država, odnosno zakonodavna, izvršna i sudska vlast treba da demonstriraju svoju posvećenost sprovođenju prinicpa vladavine prava, ali na način koji će pokazati da se kriminal ne isplati.

Tek kada sve grane vlasti budu na istom zadatku, sa istim pozitivnim ciljem, neće se između ostalog događati da građevinski lobi i investitori sa kriminalnim portofilijom prave ovakve poduhvate, zbog kojih će ispaštati pojedini građani.

Ako je Ministartstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine stvarno krenulo u obračun sa ilegalnom gradnjom i kriminalnim investitorima, te ako će taj obračun obuhvatiti na stotine ostalih nelegalnih objekata, kao i onih sagrađenih novcem stečenim kriminalnim aktivnostima, Janko Odović će moći da osnuje sopstvenu političku partiju i na narednim parlamenarnim izborima ostvari sličan izborni rezultat onome koji je PES zabilježio.

Jedan podsjednik za ministra Odovića: Đukanovićeve kuće u Kočanima još uvijek čekaju da se ostvari obećanje prethodne ministarke Ane Novaković – Đurović i sprovede rješenje o rušenju istih.

Nakon toga, mehanizacija može da se uputi ka Žabljaku, a kasnije naravno i put Budve.

Najvažnije je da se počne, ali svaki početak je težak. Zbog toga puna podrška ministru Odoviću u neselektivnom sprovođenju svih rješenja o rušenju nelegalno sagrađenih objekata.