Možda, jednostavno, nismo za druge sportove. Za ovaj jesmo. Kao da su rođeni sa loptom na vrhovima prstiju, kao da im stoji slijepljena za šaku, kao da nemaju odgovarajućeg takmaca. Za one koji će uzvratiti konstatacijom kako „vaterpolo igraju samo tri države svijeta“, odmah ide kontraargument: čak i da je tako, niko u tom uskom krugu nije bolji od Srbije. Bar ne u ovom takmičenju. Pogotovo ne na našem terenu.
Otuda lagan i očekivan plasman naše reprezentacije u finale Svjetske lige. Šesti put u poslednjih sedam izdanja. Ukupno 13. završna borba Delfina u 17. sezona prestiženog kupa. Već sjutra na Tašmajdanu pokušaj da se domognemo 12. pehara, jer dosad imamo devet slavlja kao Srbija i još dva sa „nadimkom“ Crna Gora. Kako igramo, djeluje da niko ne može da nam se isprineči na putu ka još jednom slavlju, a sa Hrvatskom ćemo na megdan od 16.45.