Nebojša Čović za Borbu: Osobe iz Milovog okruženja obogatile se na poslovima oko Kosova, mnogi su i dalje u Crnoj Gori!

Vidim da su moje tvrdnje oko pojedinih dešavanja tokom 90-tih godina prošlog vijeka zaboljele mnoge. U Crnoj Gori i njenom političkom životu, tu se misli i podrazumijeva na samo jednog! Zato me ne iznenađuje da je Milo Đukanović pustio svoje kerove da laju preko medija sa već standardnim klevetama, i u medijima koje ima pod svojom kontrolom, ocijenio je Nebojša Čović, bivši potpredsjednik Vlade Republike Srbije.

“Jesam iznenađen da je izbor pao na izvjesnog Nikolu Pešića nekakvog predsjednika podmlatka DPS. Kada je već mladi ker (u nastavku – ambiciozni aparatčik) dobio ovakvu „kosku“ i ulogu kojoj nije dorastao, daću mu nekoliko savjeta i uputiti na prave adresu – njegovog gazdu (u figurativnom i bukvalnom smislu).

Nebojša Čović nije napao Crnu Goru, zemlju sa čestitim ljudima (među koje podmlađeni Nikola izgleda ne spada) koji to još jednom iskazuju i kroz sva dešavanja prethodnih nedjelja.

Napao sam (činjenicama) Mila Đukanovića – koji nije Crna Gora i kome ta zemlja nije privatno vlasništvo.

Kada se već zaletio (ili je gurnut) u ovakvu igru u kojoj se zna da je samo nebitna figura, a naručilac i čovjek sa povocem poznat, ambiciozni Nikola je trebalo da zna da ima posla sa ozbiljnim čovjekom koji za sve svoje tvrdnje ima i podatke. To vrlo dobro zna i njegov gazda.

Nebojša Čović nije iznio validne podatke o dešavanjima 90-tih, koji su tako zaboljeli Mila Đukanovića kao predsjednik KK Crvena zvezda, već kao bivši gradonačelnik Beograda, jedan od lidera DOS-a, bivši potpredsjednik Vlade Republike Srbije, i bivši prijatelj Mila Đukanovića. Na prvom mjestu sam Nebojša Čović, čovjek koji je uvijek služio isključivo interesima Srbije i svog naroda. I tu sam i dan danas, sa namjerom da pitam što nas o moralu i čestitosti uči onaj koji vlada 31 godinu i koji pokušava taj narod u Crnoj Gori da odrodi na silu od Srbije kao da smo najgori neprijatelji?

Raduje me želja (ako je iskrena) ambicizonog aparatčika i njegovog gazde da pronađu ubice Zorana Đinđića i one koji se obogatiše na poslovima sa Kosovom a vrlo su bliski samom Milu Đukanoviću. Uslove za to imaju, mnogi akteri i učesnici u tim nedjelima su bili, ili su i dalje na teritoriji Crne Gore i prijatelji su Mila Đukanovića, jer da nisu, zašto bi ih skrivao po Crnoj Gori? Što se tiče optužbi bivšeg advokata porodice Đinđić, bješe li to Srđa Popović koji je kao moralna gromada branio ustašu Andriju Artukovića ubicu i koljača hiljada djece, žena i Srba tokom 2. svjetskog rata? Njegova optužba za mene je kompliment!

Konačno, kao čovjek koji ništa nikome ne duguje niti je ikome služio osim svojoj zemlji, ambiciozni aparatčik je o tome šta je Nebojša Čović u svom životu (i kako) radio, mogao da pita svog strica Dragišu Pešića, čestitog i poštenog čoveka, koji je bio dobar prijatelj i saradnik. Nadam se da se ne prevrće u grobu gledajući svog sinovca, poput mnogih stričeva i đedova koji boreći se kroz istoriju za Crnu Goru, vjerovatno nisu ni mogli da sanjaju gdje je Crna Gora danas i zašta su se borili.

O tome ambicioznom aparatčiku i gazdi sa povocem ne moram ja ništa da kažem, narod je rekao, i govori nedeljama na ulicama Crne Gore!

Konačno, mladom Nikoli bi poručio da prenese gazdi da pokuša nešto novo i maštovitije kada napada Nebojšu Čovića. Prije dvije godine isto ovo pričali su neki drugi pušteni sa povoca, dobili su svoje pa zaćutali. Sve to pod uslovom da veliki gazda uopšte ima vremena: od naroda na ulicama, uništene privrede, raznih kompromisa koje mora da rješava, ucjena kojima je izložen, unutarpartijskih neprijatelja koji bi da mu vide leđa. Zato me ne čudi da bi opet da „dežurnog krivca“ pronađe u Srbiji koja mu je vešto služila kao paravan i zaklon od svih problema koje ima u Crnoj Gori. Od Miloševića na ovamo nije valjao ni jedan. Pa sada logično ne valja ni Vučić. Zato me čudi da veliki gazda ima vremena da se bavi regionom i glumi nekakvog mirotvorca i važnog lika u regionu, miješajući se u unutrašnje stvari drugih zemalja poput Bosne i Hercegovine, a za početak, dovoljno je da skloni zavjesu sa prozora na svom kabinetu u Podgorici. Vidjeće istinu koja je malo drugačija.

Za kraj i mali (i besplatan) savjet ambicioznom aparatčiku Nikoli: Znam dobro da je ovaj napad na nekoga mnogo većeg rejtinga i iskustva od njega, i što je najnezgodnije koji govori istinu i za to ima dokumenta – preporuka da preko reda postane poslanik DPS u crnogorskom Parlamentu, pošto je već u prvom krugu u partiji „izvisio“ za to mjesto. Razumijem i da mu je Milo kako sam reče svojevremeno „politički idol“ samo mi nije jasno šta mlađahni Nikola zna o dešavanjima 1992 ili 1993.godine? Tada je ako se ne varam, imao 4 ili 5 godina. Zato je najbolje da pita svog idola Mila šta je on tada radio, i šta je pisao upokojenom Patrijarhu srpskom Pavlu, od koga sam dobio orden Svetog Save prvog reda – ne kao političar, već kao čovjek sa stavom i obrazom.

„Hitnja je vražiji posao“ rekli bi naši bratski narodi u Srbiji i Crnoj Gori za ovaj nemušti pokušaj mladog Nikole da postane mnogo važan, ali prije će biti da ambicizni aparatčik nije čuo i za mudru poslovicu „Blago onom ko se tuđom štetom opameti, a teško onom koji svojom mora”. Sva je prilika da će Nikola Pešić ipak morati…

Za ovo što je do sada radio, stric Dragiša bi se svakako stidio. Ipak,ima nade za mladog aparatčika, Milovog poltrona i karijeristu. Za početak, ako promijeni društvo i idola kome se klanja.

P.S – Za mladog aparatčika u prilogu dostavljam I dvije slike da vidi šta je radio njegov politički idol u periodu kada je bio mali:

Na prvoj je Milo u “neprijateljskom” razgovoru sa Slobodanom Miloševićem. Na drugoj, u vojničkoj uniformi 1992.godine prilikom odlaska na Dubrovnik.

Što se mene tiče ova polemika je završena, ako mlađanom Nikoli treba još dokaza, neka posjeti arhivu ANB-a, pod uslovom da je nijesu uništili, da vidi šta mu je idol radio i govorio devedesetih.