Naučnici razvijaju novi mehanizam jačanja imuniteta

0

Istraživački tim sa Instituta „San Rafael Teleton“ u Milanu, koji se bavi genetskom terapijom, otkrio je ulogu jednog gena koji reaguje kao „prekidač“ u produkciji interferona Beta β, najvažnijeg molekula za odbranu organizma od „napadača na organizam“ poput korona virusa, i od razvoja tumora.

Istraživanje milanskog instituta objavljeno je u časopisu Immunity, i predvođeno je Renatom Ostunijem koji je šef laboratorije za genomiku urođenog imunog sistema, piše RTS.

Njegov tim je otkrio novu „terapeutsku metu“ ne bi li se promenio odgovor imunog sistema. Autori istraživanja podvlače da je to izuzetno važno otkriće u borbi protiv infektivnih i onkoloških bolesti, koje otvara put ka definisanju novih i efikasnijih genskih terapija za retke bolesti.

Interferoni tipa I, čiji je deo i interferon β, među najjačim su molekulima koji imaju protivupalnu ulogu i kao takvi, ovi proteini su osnovni za naše preživljavanje ali su istovremeno i potencijalno opasni.

Ukoliko ih organizam ne proizvede u dovoljnoj količini kada za tim ima potrebe, imuni sistem nije u stanju da se odbrani na odgovarajući način od tumora i drugih patogena.

S druge strane, ukoliko ih organizam proizvede u prevelikom obliku i kada za tim nema potrebe može izazvati autoimune bolesti i zapaljujuće procese.

„Iz tog razloga evolucija je dovela do toga da imamo nekoliko ozbiljnih sigurnosnih prekidača – različite gene koji moraju da se serijski aktiviraju pre nego što će dozvoliti sintezu interferona. To je jedan zaštitni sistem smišljen ne bi li se izbeglo da se problematični molekuli koji šire upale razmnože po tkivima kada za tim zaista nema potrebe“, objasnio je Ostuni.

Istraživači sa Instituta u Milanu, podsećaju da su različiti geni koji su uključeni u proces regulisanja interferona otkriveni i ranije, ali sada je otkriven MEF2A koji kodira protein (faktor transkripcije) koji je već poznat po svojoj ulozi u razvoju nervnog i mišićnog sistema.

Ranije niko nije sumnjao da MEF2A takođe može igrati vrlo važnu ulogu u funkcionisanju imunološkog sistema.

Istraživači su do MEF2A stigli proučavanjem mehanizma delovanja molekula, prostaglandina E2 ili PGE2, poznatog po svojoj sposobnosti da modulira imuni odgovor.

Obično PGE2 sprečava oslobađanje interferona kada nije potreban i stoga pomaže u održavanju tkiva zdravim.

„PGE2 je takođe važan sastojak u protokolima genske terapije, jer omogućava kultivaciju i inženjering matičnih ćelija krvi, uz očuvanje njihove pune funkcionalnosti. A međunarodne studije sugerišu da PGE2 može čak favorizovati regeneraciju koštane srži nakon transplantacije“, rekao je Ostuni za Đorno.

Kao što se nažalost često događa, ističu istraživači, ćelije raka mogu da promene neka fiziološka svojstva i preokrenu ih u svoju korist.

Od zaraznih bolesti do terapije za oboljele od karcinoma

Prostaglandin E2 se ustvari proizvodi u velikim količinama u nekim vrstama tumora koji na taj način izmiču kontroli imunog sistema.

„Loša strana postojanja tolikih mehanizama kontrole za upalne molekule kao što su interferoni, je taj što je sistem posebno osetljiv na strategije ‘hakovanja‘ tumorskih ćelija: samo blokirajte jedan od prekidača da biste sprečili oslobađanje interferona i zauzdali imunosistem“, dodao je Ostuni za Đorno.

Otkriće novog gena koji reguliše proizvodnju interferona b i sposobnost prostaglandina E2 da ograniči svoju funkciju ima višestruku primenu, ističu naučnici – u rasponu od lečenja zaraznih bolesti do razvoja novih strategija imunoterapije za tumore.

„Regenerativni kapacitet matičnih ćelija krvi u stvari je ugrožen inflamatornim pojavama, kako tokom genetske korekcije u laboratoriji, tako i nakon transplantacije kod pacijenata. Istraživačka grupa već radi na prevođenju rezultata ovog osnovnog istraživanja, sprovedenog kroz najsavremenije tehnologije i analizu bioinformatike u napredne ćelijske terapije, ključnu misiju tima naučnikasa Instituta u Milanu“, navedeno je u saopšenju.

„Interferon b je osnovni molekul u regulaciji imunološkog odgovora u mnogim situacijama: poznavanje gena koji kontrolišu njegovu proizvodnju otvara uzbudljive buduće terapijske procedure, koje jedva čekamo da istražimo“, zaključio je Ostuni.

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.