Danas, u nedjelju, 14. juna, na praznik Svetog Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog i Vranjskog, u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru služena je Sveta arhijerejska liturgija.
Svetom službom Božijom načalstvovao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit Krfa, Paksona i Dijapontijskih ostrva g. Nektarije, uz sasluženje Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija i Njegovog preosveštenstva vikarnog Episkopa dioklijskog g. Pajsija, gostujućeg i domaćeg sveštenstva i sveštenomonaštva, te uz učešće monaštva i vjernog naroda Božijeg.
Na liturgijske vozglase odgovarali su članovi Hora Svetog Jovana Vladimira iz Bara i Hora Svetog apostola i jevanđeliste Marka iz Podgorice.
Po pročitanom Svetom jevanđelju besjedio je vladika Pajsije.
Vladika Pajsije: Da primimo u sebe jevanđelsko zrno i da se postaramo da ono unutar nas donese ploda
Vladika je na početku govorio o zajednici kao Božijem prizvanju.
„Čitamo kod Svetog proroka i bogovidca Mojsija kako Bog, kada stvara svijet i kada stvara čovjeka, kaže: Nije dobro da čovjek bude sam. I od toga momenta, pa sve do danas i do kraja svijeta i vijeka, svaki čovjek, svaki pojedinac upućen je na zajednicu. I to ne na bilo koju zajednicu, nego na zajednicu prvo sa Bogom, a onda i sa čovjekom, sa bratom svojim“, rekao je Episkop dioklijski Pajsije.
On je skrenuo pažnju na Crkvu kao zajednicu čija je glava Hristos, te naglasio da je odvajanje od Crkve odvajanje od života.
„I Crkva, čiji smo svi mi članovi, čija smo čeda i duhovna djeca, ona je jedna sveta zajednica kojoj je glava Hristos, iako je čine mnogi članovi, iako postoje po cijelom svijetu mnoge crkve, ipak, zbog toga što je jedna glava, jedan je Hristos i jedna je Crkva. I zato svaki onaj koji sebe odvoji od toga tijela Crkve, kojoj je glava, kao što rekosmo, Hristos, odvaja sebe od života.“
Vladika je pojasnio da, iako čovjek pripada Crkvi kao zajednici, Bog od njega traži i ono što je, kako je rekao, potpuno lično.
„A to govori Sveti apostol Pavle u ovome odjeljku koji smo upravo čuli, gdje kaže: Nije pravedan pred Bogom onaj koji sluša Zakon, nego onaj koji ispunjava Zakon; koji tvori ono što Zakon nalaže. Na taj način želi apostol Pavle da kaže da u pojedinim trenucima, to jest, misli konkretno na Sud Božiji, tada za Boga nije potpuno bitno kojem narodu mi pripadamo, kojoj zajednici mi pripadamo i da li smo sebe smatrali članom Crkve Hristove, nego to upravo treba djelima da pokažemo.“
Poučio je da to znači da opšta, zajednička djela Crkve ne možemo pripisati sebi, nego da svako od nas mora da se potrudi da primi u sebe jevanđelsko zrno i da se postara da to zrno unutar nas samih donese ploda.
„I o tome govori i sam Gospod naš Isus Hristos – da sud treba prvo očistiti iznutra. I zapravo to znači ispuniti Zakon i to je nešto što se tiče lično nas. Kada to učinimo, onda zaista mi sebe potvrđujemo članom Crkve Hristove i sinovima i kćerima Božijim. Zbog toga, draga braćo i sestre, ova Riječ Božija koja nam se upućuje preko apostola Pavla znači da svako od nas, iako smo članovi Crkve, to nas pred Bogom neće opravdati, nego svako od nas pojedinačno treba da donese plodove koje Bog od nas traži.“
Vladika Pajsije je kazao da Bog ne traži od nas ništa što nam već nije dao.
„Tako, kada traži od nas da ispunimo Zakon, onda nam On i daje snagu i blagodat da to učinimo, jer bez NJega bi to bilo potpuno nemoguće. Kada traži od nas da se odvojimo od grijeha, onda nam u tome i pomaže. Kada traži od nas da ljubimo jedni druge, isto tako traži samo našu slobodnu volju, naš trud, našu borbu, a onda nam On pomaže svojom silom i svojom blagodaću. I samo onaj čovjek koji ne želi da primi tu pomoć od Boga, on na kraju završava svoj život bez ikakvog dobrog djela i sam sebe na taj način osuđuje.“
On je na kraju besjede svima poželio ličnog truda i pomoći Božije u ispunjavanju volje i Zakona Božijeg.
Mitropolit Joanikije: Ne zaboravljamo Vašu ljubav i Vaša dobra djela
Na kraju Svete službe Božije dragog gosta, Visokopreosvećenog Mitropolita Krfa, Paksona i Dijapontijskih ostrva gospodina Nektarija, te sve sabrane oko Hrista na ovoj Svetoj liturgiji, pozdravio je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Mitropolit je istakao istorijske i duhovne veze našeg naroda sa Krfom. Posebno se osvrnuo na stradanje srpskog naroda na Krfu i ostrvu Vidu tokom Prvog svjetskog rata, te na bratsku ljubav Krfljana prema srpskom narodu.
Mitropolit je podsjetio i na blagoslov dolaska desnice Svetog Spiridona Trimituntskog Čudotvorca u Podgoricu i Crnu Goru, prije tri godine.
Riječ Visokopreosvećenog Mitropolita Joanikija donosimo u cjelosti:
Časni oci sveštenici, draga braćo i sestre, dragi vladiko Pajsije,
Imamo veliku čast i radost da danas ovdje među nama imamo dragog u Hristu brata, Mitropolita Krfa, vladiku Nektarija, našega dragoga prijatelja iz ranijih vremena.
Dragi vladika Nektarije nije po prvi put ni u Crnoj Gori, ni u ovome hramu. Bio je na osvećenju ovoga svetoga hrama, tako da je sa nama od početka, a kasnije je dolazio još u nekoliko navrata i donosio nam je desnicu Svetoga Spiridona Trimituntskog Čudotvorca, što je bio veliki blagoslov za grad Podgoricu i za svu Crnu Goru. Nas sa Krfom vezuju od davnina duhovne veze. Naš narod je veoma poštovao Svetoga Spiridona.
Pravoslavni hrišćani sa Krfa, u svakom pogledu, naša su braća od davnih vremena. Dijelili smo praktično istu sudbinu kroz našu mnogostradalnu istoriju. Posebno što nas vezuje sa Krfom i sa ostrvom Vidom jeste Plava grobnica – veliko mučeništvo srpskog naroda, koje se naročito pamti na Krfu i na ostrvu Vidu u toku Prvog svjetskog rata. Ali isto tako pamtimo i veliku bratsku ljubav iz tih teških vremena, a i cijelo vrijeme poslije te naše strašne tragedije na Krfu vezuje nas bratska ljubav.
Ne zaboravljamo tu žrtvu i mislimo da je Božiji promisao tako odredio da nas je žrtva srpskih vojnika i mnogih nevinih ljudi, stradalnika i mučenika koji su tamo okončali svoj život, povezala, oplemenila, sjedinila i da nas upućuje jedne na druge i u ovo vrijeme, a tako će to biti, ako Bog da, i u budućnosti.
Svake godine naš dragi Mitropolit Nektarije daje veliku bratsku podršku Srbima koji obilježavaju datume iz te naše stradalne istorije i na Krfu i posebno na ostrvu Vidu, gdje se nalazi Plava grobnica, o kojoj je naš pjesnik Milutin Bojić tako lijepo pjevao.
Naš dragi vladika Nektarije došao je malo da se odmori u Crnoj Gori, a posebno smo mu blagodarni što je pokazao bratsku ljubav i izrazio želju da danas ovu Svetu službu služimo, da se zajednički Bogu pomolimo. Mi smo ga umolili da načalstvuje ovom Svetom službom i da u ime svih nas i za sve nas prinese svoje tople molitve pred prestolom Božijim, za sve nas, a posebno za pojačanje naše vjere i za pojačanje naše ljubavi u Hristu, za jedinstvo Crkve Božije i za njeno napredovanje kroz sva buduća vremena.
Vaše visokopreosveštenstvo, dragi vladiko, mnogo Vam hvala na svoj Vašoj ljubavi. Hvala Vam posebno što ste izabrali da nekoliko dana odmorite u Crnoj Gori. A posebno Vam hvala za Vašu bratsku ljubav što ste izrazili želju i prihvatili da se danas zajedno molimo i da načalstvujete na ovoj Svetoj službi.
Hvala Vam na Vašoj ljubavi, na Vašoj dobroti. Sjećamo se Vašega gostoprimstva i Vaših dobrih djela. I posebno Vam blagodarimo što na ostrvu Krfu i na ostrvu Vidu obilježavate sve datume koji su izuzetno značajni za istoriju srpskog naroda i za naše pamćenje, i za naše pominjanje svega onoga što je bilo najvrijednije i najuzvišenije u našoj istoriji.
Mitropolit Nektarije: Na Krfu postoji jedan komad Vaše otadžbine
U svom obraćanju, Mitropolit Krfa g. Nektarije zahvalio je na bratskom gostoprimstvu, ističući duhovno jedinstvo pravoslavnih hrišćana i zajedništvo u Vaskrslom Hristu. On je poručio da pravoslavni vjernici, bez obzira na državne granice, pripadaju jednoj Crkvi i jednom tijelu Hristovom, te da je poziv na ljubav, vjeru i jedinstvo univerzalan i nepromjenljiv.
Slovo Visokopreosvećenog Mitropolita Nektarija takođe prenosimo u cjelosti:
Vaše visokopreosveštenstvo, u Hristu brate, visokopreosvećeni mitropolite crnogorsko-primorski g. Joanikije i vikarni Episkope dioklijski g. Pajsije, draga braćo i sestre u Hristu, Hristos vaskrse.
Mi, pravoslavni hrišćani, živimo vaskrsenje Hristovo svakodnevno u našem životu. To je jedinstvena poruka nade, jedina poruka da ne postoji smrt, ali postoji život u ljubavi, u jedinstvu, u zajednici. Zato, gdje god se nalazimo, mi pravoslavni hrišćani, ili u Grčkoj, ili u Crnoj Gori, ili u Srbiji, ili u Rusiji, ili u bilo kojoj drugoj državi, gdje se poštuje i slavi pravoslavni Bog, osjećamo da smo u našoj kući. Osjećamo da smo svi braća. Osjećamo da smo sjedinjeni u ljubavi Hristovoj u jedno tijelo, u tijelu Hrista našega, u tijelu Gospoda Vaskrsloga, u vozglasu gdje kaže: „Jedite tijelo Moje i pijte krv Moju“, mi živimo svi zajedno u NJemu.
Želim posebno da se zahvalim Vašem mitropolitu svetom, Crne Gore i Primorja, gospodinu Joanikiju, i Onome čija ljubav prevazilazi ljubav svih nas. Danas sam ganut ljubavlju Vašeg mitropolita i mnogo sam radostan što sam danas sasluživao sa Vama. Blagodareći Gospodu, Gospodu slave, blagodareći visokopreosvećenom mitropolitu Joanikiju, episkopu Pajsiju, braći sveštenicima saslužiteljima, ali najviše narodu blagoslovenome Božijem, jer zaista vi ste oni koji su slika Crkve i ispovijedanje Vaše vjere u Gospoda Isusa Hrista daje i šalje veliku radost čitavom pravoslavlju.
Visokopreosvećeni nam je maloprije govorio o jedinstvu, o Svetome Duhu koji je skoro došao i posjetio Crkvu, sve nas je posjetio i podsjetio na jedinstvo zauvijek. Ovo jedinstvo nikada, draga braćo i sestre, ne treba da dozvolimo da se naruši. Zato se danas posebno radujem da narod Srbije, koji se povezao sa ostrvom Krfom i mjestom gdje sam ja 25 godina episkop, gdje imamo Svetog Spiridona koji nas vodi, to je jedno istorijsko mjesto, ali i značajno i daje neku simboliku i za Vas i za nas, za Crkvu sa Krfa, ali i čitave Crkve Srpske. Zato što se u Državnom arhivu na Krfu nalaze istorijske fotografije kada su se namučeni narod Srbije i vojnici, kralj i mitropolit, kao arhiepiskop i patrijarh tada, našli na ostrvu Krfu, gdje smo ih mi dočekali.
I narod je prihvatio gostoprimstvo Krfljana. Onoliko koliko su bili u mogućnosti, Krfljani su pazili vojnike, ali sve ono što se desilo loše učinilo je da nisu svi izdržali i ostavili su ono najsvetije u tom mjestu na Krfu – svete mošti njihove, koje se ne nalaze samo na ostrvu Vidu, nego i na drugim grobljima na čitavom Krfu, koja su uglavnom vezana za Prvi svjetski rat. Grčko-srpsko prijateljstvo, koje se poslednjih godina sve više razvija, ali i prisustvo državnih vlasti i Crkve, čini da se naše veze sve više učvršćuju, kako državne, tako i duhovne veze.
Sjećam se prvih godina, kada sam izabran za mitropolita Krfa. Dolazio je blaženopočivši mitropolit Amfilohije i sjećam se koliko je plakao, koliko se potresao zbog tih istorijskih činjenica i sve je on to zaista proživljavao i pjevao je nacionalne pjesme koje su bile vezane za ona vremena u kojima su naša braća živjela na Krfu.
I visokopreosvećeni mitropolit Joanikije je došao i pozivamo Vas opet, visokopreosvećeni vladiko, da dođete na Krf, zato što tamo postoji jedan komad Vaše otadžbine, ali tamo postoji i naša ljubav, koju šaljemo Vama zbog Vaše velike ljubavi koju Vi pokazujete nama.
Želim posebno da proslavim Boga jer pratite korake Vašeg prethodnika mitropolita Amfilohija, koji se nije pomicao u onim teškim momentima i vremenima koja su stvorena tada svim okolnostima, želeći ne samo ovdje, nego svuda gdje postoji pravoslavlje, da ograniče snagu i jedinstvo pravoslavlja. Vi nastavljate, visokopreosvećeni, i zahvaljujemo. Da znate, u Grčkoj, a posebno na Krfu, imate jednog prijatelja, imate jednog brata u Hristu, koji Vas voli, sjeća se Vas, poštuje Vas i čeka Vas uvijek. I ne samo ja, nego i Sveti Spiridon.
I Vas, vladiko Pajsije, i sve Vas, draga braćo. Prenosim Svete molitve Svetog Spiridona, skromnoga, ali velikoga jerarha Crkve, koji je iz svoje skromnosti propovijedao trojičnost i ispovijedao istoga Boga.
Hvala Vam, visokopreosvećeni, i Vama, draga braćo i sestre. Želim iz čitavog svog srca da Vam Bog daje snage, zdravlja, i duhovnog i tjelesnog, i da imate svako dobro u Vašem životu.
U ime sveštenog bratstva i zajednice vjernih pri Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, Visokopreosvećenom Mitropolitu Nektariju zablagodario je arhijerejski namjesnik barski, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, te u znak sjećanja na današnje sabranje uručio dar – ikonu Svetog Jovana Vladimira, kralja i mučenika srpskog.
