NARODE MOJ

Piše Perica Đaković

Prateći šta se danas dešava i gledajući kako se ponašaju ljudi koji u ime naroda obnašaju vlast, pitam se da li se iko još sjeća uloge legendarnog Zorana Radmilovića u kultnoj predstavi Ateljea 212 „Kralj Ibi“ i tada izgovorenoj rečenici „Narode moj“? Pretpostavljam da je mnogi možda nisu bili ni u prilici da vide, jer nisu bili ni rođeni, a vjerovatno ni veći dio onih koji nas navodno u ime naroda danas predstavljaju, pa im zato toplo preporučjem da preko Yutjub kanala pogledaju četvorominutni trejler iz te kultne predstave i sve će im, nadam se biti jasno, ako ne i žalisno. Lik Ibija, vjerovali ili ne nastao je još 1885. godine kao šala učenika gimnazije u Renu koji su htjeli da ismiju svog profesora fizike izvjesnog Ebera. Podaci kažu da je tako bilo, a kada pogledate vidjećete da danas ništa nije mnogo drugačije. Razlika je u tome što čini mi se neko nas kao narod već poduže ismijava! A i neka, može mu se! Pa zar ga mi nismo birali? Pa zar mi neke nismo zvali „Gospodaru“, što u prošlosti a što i nedavno. Ne znam kako sad nazivamo aktuelne, ali zar je to bitno. I prvi, i drugi, i treći, i ko zna koji po redu, uvijek će nam se kao i kralj Ibi obraćati sa onim „Narode moj“, odnosno kako reče Zoran u predstavi obraćajući im se sa balkona „mi gore a vama je dole“ (obratite posebnu pažnju na glumčevu gestikulaciju)!

Tako je to i sa političkim programima, na primjer sa onim „Godine počinju januarom“, pa onim čuvenim obećanjima od 30. avgusta, a posebno ni sa sada aktuelnim „Evropa sad 2“. Da budem iskren, čini mi se da ništa nije drugačije ni sa iščekivanim IBAR-om, i toj našoj davnašnjoj želji i dugogodišnjem, navodnom, pokušaju da se priključimo Evropi. Da su to naši „Ibiji“ zaista htjeli Evropa bi nas odavno primila, kao što je to uradio i NATO, ali nas nisu primili jer nekom od naših „Ibija“ nije odgovaralo da sprovede čuveni 23 i 24 (ili vam u prevodu – ko će da udari na samog sebe).

Eto, posljednje što čitam je, a što me podsjeća na „kralja Ibija“ jeste i ova priča da je Vlada pronašla rješenje za izlazak iz krize zvane stečaj jedinoj banji kod nas, igaljskom Institutu i agoniji u kojoj se taj „radni narod“ tamo nalazi već poduže. Pročitah da je premijer Milojko pronašao rješenje po kome će on (čitaj Vlada) i najveći manjinski akcionar (čitaj Žarko Rakčević) po pola da izmire potraživanja nekadašnje Jugobanke. Kako kažu, bratski po pola, svako po 4 miliona!? Pa kakva je to država koja nije u stanju da sama izmiri toliki dug za spas jedine banje i svog „naroda“? Ostaće mi nejasno kako ovo „spasonosno“ rješenje nikom ranije nije palo na pamet. Naravno, ostaće sumnja, jer mi nije jasno kako u Vladi ne znaju da gospodin dr Savo Marić odavno nije direktor ove ustanove, pa i njemu šalju rješenje Vlade, ali i zbog do sada već viđenog, na primjer od programa Evropa sad2, kandidature za predsjednika države, kripto valute i poznavanja Do Kvona, pa da ne nabrajam dalje, ostaje sumnja da se opet nešto iza brda valja… Narodski rečeno, koga zmija ujede i guštera se boji.

Ne znam da li će po onoj Ibijevoj “Narode moj“ u Skupštini se desiti i najavljivana demokratska smjena ministra pravde (do juče kako je, ne bez razloga, za samog sebe govorio premijerova politička kičme)? Narod, a i brojni politički subjekti javno žele da u Skupštini čuju i premijera, koji je podnio zahtjev za smjenu, ali i ministra i njegovu odbranu. Ako je sve čisto, mislim da bi Miloviću trebalo dozvoliti da iznese svoje vidjenje i adute, u protivnom, ostaće sumnja da tu ima nešto „trulo kao u Danskoj“! Nadam se da najviša institucija u državi parlament će ispoštovati svoj narod, narod koji ju je i birao i koji bi trebalo da ga predstavlja.

Brzo ćemo sve saznati, da li Duško Marković i sa kim osniva stranku, da li i sa kim predsjednik Milatović takođe osniva stranku, da li dobijamo IBAR, da li će parlament usvojiti Rezoluciju o Jasenovcu, šta će članovi parlamenta pitati 29. juna premijera Spajića na zakazanom premijerskom satu?

Naravno, prije toga saznaćemo i da li fudbaleri Srbije idu u drugi krug Evropskog prvenstva ili se vraćaju svojim kućama.

I sve to uz podsjećanje na Ibijevu poruku „Narode moj“!