Mitropolit Joanikije na Zlatici: Tokom litija smo trpjeli vrlo opak pritisak od strane zemaljskih vlasti, ali smo bili jednodušni, nepokolebljivi – i Hristovom silom nepobjedivi!
Drevna hrišćanska svetinja manastir Zlatica u Podgorici je danas, na praznik ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim – Cvijeti proslavila svoju slavu. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, a sasluživalo mu je sveštenstvo Mitropolije uz molitveno učešće mnogobrojnog vjernog naroda, prenosi sajt Mitropolije crnogorsko primorske
Po zaamvonoj molitvi Mitropolit Joanikije je predvodio prazničnu litiju, a potom osveštao slavske darove. U besjedi je rekao da su ljudi u Jerusalimu prilikom Njegovog ulaska u ovaj grad Hrista proslavili i prije NJegovog Vaskrsenja kao pobjeditelja smrti, jer je već bio vaskrsao svoga prijatelja četvorodnevnog Lazara.
„I ovaj praznik je predukus vaskrsenja Hristovoga i računa se u dvanaest velikih praznika“, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
On je rekao da su sveti zlatički temelji, iako razrušeni još davno, sveti i da imaju blagodat i silu duhovnu da nas sve privuku, saberu i objedine, da nas upute pravim i istinitim putem Božjim.
„Da obnove naše pamćenje i našu plemenitost, da ojačaju našu svetu vjeru silom krsta Gospodnjega. Ova svetinja, iako nije vidljivo obnovljena, je zaživjela punim životom. Ovdje se služe Svete službe Božje, ovdje se narod sabira. I posebno je svečano na Cvijeti, na ovaj veliki praznik koji je slava ovoga svetoga hrama“, kazao je on.
Naglasio je da je Hristov svečani ulazak u Jerusalim bio litija prije naših litija.
„I kada smo vršili litije u vremenima iskušenja, kada smo trpjeli vrlo opaki, zlokoban pritisak od strane zemaljskih vlasti, mi smo krenuli za Hristom ka Njegovoj Golgoti. Međutim, to se brzo pretvorilo, kao što krst Hristov i Golgota Hristova vode u slavu, u velike svenarodne svečanosti, u svenarodne litije. Kao što je Gospod Isus Hristos u ono vrijeme, ničim spolja ukrašen niti prepoznatljiv kao car nad carevima, predvodio onu prvu litiju, tako je nevidljivo predvodio i naše litije. Jer je narod krenuo stopama Njegovim. A On je, ne ostavljajući svoj narod, bio sa nama i uputio nas i složio nas, objedinio nas i dao nam da isto mislimo, da smo jednodušni i nepokolebljivi – i Njegovom silom nepobjedivi“, kazao je Mitropolit Joanikije.
Potom je priređena praznična akademija na kojoj je besjedio prof. dr Milo Lompar, jedan od najznačajnijih savremenih srpskih intelektualaca.
U programu su još učestvovali Danica Crnogorčević, guslar Maksim Vojvodić, djeca polaznici škola vjeronauke pri podgoričkim hramovima, kao i njihovi gosti djeca s Kosova i Metohije.
U toku Liturgije Vladika je pomazao novokrštenu sluškinju Božiju Anastasiju.
Otac Mirčeta Šljivančanin je u besjedi nakon čitanja Jevanđelja rekao da se prilikom ulaska Gospoda u Jerusalim desilo nešto neobično, što se nije dešavalo u životu Hristovom do tog momenta.
„Gospod naš, kada god je činio čuda, kada je činio dobro narodu, kada je učio narod, nije tražio slavu kod naroda, sklanjao se, pokazivao je smirenje, pokazivao skromnost. Ali, ovaj događaj je malo drugačiji po tome što Gospod prihvata da kao car uđe u grad Jerusalim. Ovaj NJegov ulazak, usjedanje na magare i riječi koje mu narod uzvikuje Osana – te riječi znače: spasi, pomozi, Ti koji jedini to možeš. Dakle, riječi koje su upućene samome Bogu“, rekao je on.
Objasnio je da se u tom događaju sve dešava onako kako je pripadalo carevima, kako je pripadalo moćnim vladarima.
„A Gospod naš se ne sklanja od toga u ovom momentu, nego smireno, ćuteći ulazi u Jerusalim jašući na magaretu. Gospod, time što prihvata.da se na NJemu ispuni u tom momentu to što carevima i kraljevima priliči, nama govori da je On u ovom momentu ovdje, na zemlji, prije svog stradanja, makar na kratko, makar na nekoliko sati od ljudi bio priznat za cara“, objasnio je o. Mirčeta Šljivančanin.
(Mitropolija)