Mitropolija odgovorila Vladi: Ostavlja se sumnja da vlast nastavlja sa satanizovanjem i ponižavanjem Crkve!

Pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska, Eparhija budimljansko-nikšićka, kao i Eparhija mileševska, primaju k znanju nove, pooštrene mjere Vlade Crne Gore u borbi protiv epidemije.

Kako su oni rekli, tako će i biti, s obrazloženjem da se u Crkvi ne radi o ”simboličnom konzumiranju hrane koristeći isti pribor za jelo”, već se pričešćuje Tijelom i Krvlju Gospoda i Boga i Spasa našeg Isusa Hrista za iscjeljenje od svih virusa, zdravlje i spasenje duše i tijela i zadobijanje vječnog života.

Žalimo, međutim, i smatramo štetnim, što se ove odluke, makar bile i privremenog karaktera, donose jednostrano, bez konsultacije sa Crkvom – iako je ona, od pominjanja prvih vanrednih mjera, pokazala maksimalnu saradnju i susretljivost u pogledu Vladinih sankcija u borbi protiv zarazne bolesti. Smatrali smo i smatramo da se jedinstvo i povjerenje koje nam je danas najpotrebnije, ne stiču prijetnjama i demonstracijom sile, nego spremnošću da se čujemo i razumijemo. Nažalost, i ovog puta je to izostalo.

Svih proteklih dana, prepunih straha, molitve i nade među svim crnogorskim građanima, Pravoslavna Crkva nije radila ništa novo niti išta strano svom bogoslužbenom tipiku, koji je vjekovima djelatan kako u Crnoj Gori, tako i svugdje u pravoslavnom svijetu.

Sve što smo mijenjali – u svojoj molitvenoj praksi, činili smo upravo prilagođavajući se uputima zdravstvenih ustanova po pitanju javnog zdravlja i novonastale situacije. Suspendovane su narodne litije, odloženi brojni obredi, kao i svi događaji, proslave, predavanja, nastave vjeronauke, hora. Velikom broju vjernika je savjetovano da ovih dana ne dolazi u hramove, nego da sveštenika čeka u svojoj kući.

Naročito juče, u nedjelju 22. marta, liturgije su služene u svim crnogorskim gradovima, na osnovu detaljnih i strpljivih dogovora sa predstavnicima Vlade i Uprave policije, o vremenu i načinu njihovog obavljanja.

I upravo smo, po završetku tih službi, zajedno sa službenicima policije, konstatovali da se sveštenstvo precizno pridržavalo svih ranije donijetih zdravstvenih propisa. Pored dogovora sa policijom, sveštenici su imali i usmene savjetodavne razgovore i sa ljekarima iz Instituta za javno zdravlje u pogledu što propisnijeg vladanja ljudi ispred i unutar hramova. Zahvaljujemo našim vjernicima koji su pokazali veliku odgovornost i strpljivo i poslušno ispoštovali sve preporuke nadležnih.

Kad je u pitanju odgovoran odnos prema bližnjima a u pogledu prijeteće zaraze, mi smo svjesni da ima očekivanih i prirodnih razlika između vjerujućih ljudi i onih koji u crkvenom obredu ne vide ništa suštinski važno. Prvima je liturgijsko sabranje, uz obavezno učešće krštenih ljudi u njemu – izvor snage i hrabrosti pred iskušenjima, a drugima je to tek – povećani izvor moguće zaraze!?

Iako nam vjekovno iskustvo govori da su liturgijski skupovi sa pričešćem vjernika uvjek donosili novu narodnu snagu, jačali ljubav i strpljivost, a nikada nikoga nijesu zarazili (kako u jeku nekadašnje kuge, kolere, groznice, tako i u vrijeme nama savremenih virusa) – u dijelu javnosti kao i u vrhu vladajućih struktura, preovlađuje strah od onog što se nikada nije desilo.

Zvuči tužno i porazno, na kakvu su formulaciju sveli Sveto pričešće – ljudi iz Vladinog kriznog štaba, i to u zemlji koja je hrišćanska vjekovima. Prvo što se stiče utisak da su taj dio obreda prvi put u životu vidjeli na sinoćnjem dnevniku, a drugo što ga nazivaju ”simbolično konzumiranje hrane koristeći isti pribor za jelo”! U najmanju ruku dobili smo jednostran pristup koji vrijeđa brojno građanstvo, ali i duhovnu tradiciju ovog podneblja.

Takav pristup navlači sumnju i klevetu na ono što je najsvetije svakom pravoslavnom hrišćaninu. Prema preciznim uputstvima i savjetima blaženopočivšeg patrijarha srpskog g. Pavla, koje je dao na osnovu učenja Svetih otaca i Crkvenog Predanja, niti je kad bilo, niti se može zbiti, da se vjerujući i kršteni čovjek zarazi preko Svetog putira i pričasne kašike. Razumjemo da je to necrkvenim ljudima strano i daleko, ali upravo zbog toga Crkva nikada nikoga nije ni primoravala ni pozivala, da mimo svoje savjesti i slobode, učestvuje u ovakvom bogosluženju. A ko je dolazio slobodno i po vjeri – na tom se mjestu ne bi zarazio, nego bi se duhovno ukrijepio.

Kao savjesni i odgovorni ljudi vjerujemo i svjedočimo da crkvena sabranja vjerujućih ljudi mogu samo doprinijeti sveopštem zdravlju i otpornosti, te da ona ni pod kakvim vidom, ni u jednom svom segmenetu nijesu mogla biti izvori ni prenosioci zaraze. Mi nastavljamo svoje molitve u hramovima sa sveštenstvom, a one sa laicima u njihovim domovima.

Isto tako ostajemo otvoreni za svaki vid saradnje sa Vladinim kriznim štabom, bez obzira na sve naše razlike.

Pošto se radi o naprasnom redukovanju vjerskih potreba velikog broja građana Crne Gore, obraćamo se ovim pozivom Nacionalnom koordinacionom tijelu, Vladi i Skupštini Crne Gore kao osnivaču Javnog servisa, da posreduju prema RTCG kako bi se odvojio prostor i vrijeme njenog programa, da duhovnu i moralnu žeđ za liturgijskim sadržajem iz crnogorskih crkava i manastira, vjerujući ljudi utole prateći bogosluženja putem televizijskih ekrana.

Vjerujemo da bi ove molitve, i na ovakav način prenešene, obodrile duh naroda i donekle nadomjestile njegovu potrebu za duhovnim zdravljem. U suprotnom, ostavlja se prostor za opravdanu sumnju da Vlada i ovu situaciju koristi da preko svojih odluka i sebi bliskih medija nastavi sa ponižavanjem i satanizovanjem Crkve i pravoslavnih vjernika optužujući ih do juče za rušenje države a danas za glavnog krivca za širenje virusa, prenebregavajući činjenicu da se ova zaraza u gradu Vuhanu većinski ateističke Kine i sjeveru većinski katoličke Italije svakako nije širila pričešćivanjem u pravoslavnim hramovima.

Imajući, kao i uvijek, hrišćansku odgovornost prema bližnjima, Pravoslavna Crkva se stara o duhovnoj dobrobiti i vječnom spasenju vjernih, ali ne zaboravlja ni djelatnu ljubav i ovozemaljske potrebe čovjeka u svijetu punom nevolja, patnje i bolesti. U tom smislu i ovoga puta nudimo nadležnim vlastima da, pored ponuđenog objekta za karantin, Crkva pomogne crnogorskim zdravstvenim ustanovama kupovinom dva respiratora, od kojih bi jedan pripao Bolnici ”Danilo I“ na Cetinju, a drugi bi odgovorni u zdravstvu rasporedili po svom nahođenju.

Vjerujući narod pozivamo, da u duhu tekućeg Velikog vaskršnjeg posta, svi umnožimo svoje molitve za zdravlje i ozdravljenje svih, da pojačamo vjeru i strpljenje. Ova Vladina mjera, donijeta je na Krstopoklonu nedjelju, poslije dostojanstvenih liturgijskoh sabranja širom Crne Gore. Eto, neka upravo to bude krst koji ćemo svi zajednički ponijeti, čekajući dane proslave Životodavnog Hristovog Vaskrsenja.