Mitropolija odgovorila Đukanoviću: Nastavljamo sa litijama, ko raspiruje tu bratomržnju i izaziva nerede, taj je negator i države i budućnosti ovog naroda!

Podstaknuti nemilim dešavanjima ovih dana, a osjećajući odgovornost pred stotinama hiljada građana, koristimo priliku da apelujemo na sve ljude, naročito omladinu da sačuvamo dostojanstvo i mir, poručili su iz Mitropolije crnogorsko primorske.

Saopštenje prenosimo u cjelini:

Jedino u miru možemo razgovarati i graditi budućnost i svoju i države Crne Gore. Zabrinjava nas mržnja koja dolazi od pojedinaca, ali u njoj prepoznajemo neodgovorno ponašanje onih koji treba danas da budu najodgovorniji u Crnoj Gori.

Nakon izjava koje dopiru sa najviših državnih adresa, jasno je da su konflikt, mržnja i sukobi poslednje oružje u njihovoj borbi protiv naroda.

Ako prvi čovjek države nazove dvije trećine svojih građana ludacima, ako savjetnik premijerov javno podržava zabranu slobode kretanja i mirnog okupljanja najavljenog i odobrenog od nadležnih institucija, ako poslanici vladajuće većine, po metodu Sjeverne Koreje i diktatorskih režima, vrši pritisak na profesore koji treba djecu da uče onome što im ne pripada i za šta nisu plaćeni, ako ogromnu većinu svojih građana, nerijetko ti isti poslanici zovu „negatorima države“, onda je jasno da odgovornost za ove događaje isključivo leži u njihovim neodgovornim izjavama i postupcima.

Crkva javno osuđuje svako nasilje, ma od koga ono dolazilo i molimo se Bogu da nam se ne dese ponovo krvne osvete koje je Sveti Petar mukotrpno liječio i da se ne povampiruje bratomržnja i bratoubilaštvo započeto u Drugom svjetskom ratu. Ko raspiruje tu bratomržnju i izaziva nerede, taj je negator i države i budućnosti ovog naroda!

A mi, zajedno sa vjernim narodom, građani smo odani i vjerni ovoj državi. Mi poštujemo kako ovu savremenu Crnu Goru, tako i, u isto vrijeme, Crnu Goru Petrovića, Crnojevića, Zetu Balšića i Nemanjića i Diokliju-Duklju Vojislavljevića i Svetog Jovana Vladimira. Jer, bez neuvažavanja takvog nasljeđa, ni savremena Crna Gora ne može opstati. U tom pogledu, ove naše litije nisu protiv države. Naprotiv. Ove litije su prilika i poziv da prevaziđemo sve negativne razlike i da se saberemo oko Boga, svetinja Božijih i naših zajedničkih svetitelja.

To je jedini način da zacijelimo stare rane i diobe, da se u Gospodu svi bratski zagrlimo. Ove litije su djelo Božije i u njima treba slušati riječ Gospodnju. A On nam govori „ugledajte se na mene, jer ja sam krotak i smiren srcem“. Nema tog čovjeka koji ima snagu i moć da pobijedi zlo i mržnju, osim Gospoda Boga našega. Naše pouzdanje nije u našu snagu, mudrost i hrabrost. Naše pouzdanje je u Gospoda, pobjeditelja grijeha, smrti i đavola.

Zato, draga djeco, ako mislimo da sačuvamo svetinje, moramo sačuvati dobro u srcima našim. Tako se i molimo Bogu na našim molebanima i litijama: ”da sačuva sve nas od mržnje i zlih djela, i da useli u nas ljubav nesebičnu po kojoj će svi poznati da smo učenici Hristovi, narod Božiji, kao i sveti preci naši”. Ako želimo da budemo dostojni svetinja koje branimo, moramo da živimo po svetinji. Časnim i čestitim životom, ljubeći Boga i ljubeći bližnje svoje.

Molimo vas sve i preklinjemo imenom Božijim, Svetog oca našeg Save, Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Mirotvorca i Čudotvorca, budimo mirni, dostojanstveni i molitveni u našim litijama, kao i do sada. U Bogu je sva sila i snaga i istina. Naše je da je slijedimo. Nećemo ugoditi Bogu bakljama, skandiranjima i barjacima. Time često samo narušavamo mir i dostojanstvo naših litija, a samim tim činimo djelo koje nije Bogu ugodno. U našim litijama sam Goslod i svetitelji sa nama hode.

Tome su svjedoci svi koji u njima učestvuju. U litijama se ponašamo isto kao kada idemo u Ostrošku svetinju – noseći molitvu, vjeru, ljubav i nadu da će Gospod uslišiti naše molitve. Zato u litijama nosite ikone svoje krsne slave ili nekog drugog svetitelja kome ćemo se u toku litije moliti.

Mržnju, provokacije i primitivizam, koji su strani pravom i istinskom narodu Božijem, ostavljamo onima koji od toga žive i koji se time hrane. Za njih se našim molebanima molimo ”da im Bog podari pokajanje, prosvijetli um i srce i obasja dušu svetom ljubavlju”. Mi branimo svetinju, branimo i Crnu Goru, ali molitvom, ljepotom i lijepim vaspitanjem. Budimo ljudi koju će istorija pamtiti po primjeru čojstva i junaštva, a ne, ne daj Bože, po nečemu drugom.

Pozivamo vlast da prestane sa ponižavanjem sopstvenog naroda i da čuje njegov glas. Jer, zaista, ovdje se pokazuje istinitom drevna rimska poslovica da je glas naroda glas Božiji.