piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA i osnivač portala BORBA
Vrijeme od parlamentarnih izbora do danas pokazalo je da umjesto tročlane koalicije, Crnom Gorom vlada, i nažalost o svemu važnom odlučuje, jedan centar moći. A to je takozvana “Druga familija“ okupljena oko koncerna „Vijesti“. Ova „četvrta“ članica vladajuće koalicije, koju predstavlja koncern „Vijesti“, premda nije učestvovala u izbornoj trci (štaviše, njeni vodeći kolumnisti prije izbora zagovarali su bojkot), pretenduje da osvoji najveći dio ako ne i cjelokupan izborni plijen. Za njih, prosto, to nije izborna pobjeda naroda, već politički plijen kojim će zadovoljiti svoje ideološko političke i druge aspiracije.
Na taj način, ova medijsko – bankarsko – politička hidra realizuje sve ono što nije uspjela za vrijeme bivšeg režima. Za propagandu platformu, izvjesno, zadužen je Željko Ivanovića, dokazani arhineprijatelj srpskog naroda, mrzitelja SPC, pa čak i čitavog pravoslavlja, koje nije montenegrinsko.
On je arhitekta magistralnog puta vlade Zdravka Krivokapića i pisac političkih pravila koje imaju za cilj da odrede politički podobne i nepodobne.
Tako se veličanje rezolucije o Srebrenici, predstavlja kao jedno od najvećih distignuća demokratije, i pored činjenice da sličnu rezoluciju nije usvojila ni Skupština BiH, predstavlja vrhinac te mržnje i licemjerja. Namjerna provokacija i antisrpsko djelovanje sa jedne strane i očekivani otpor DF takvoj manipulaciji sa druge strane, namjera je Željka Ivanovića da to iskoristi za dodatnu medijsku stigmatizaciju DF i pokušaj da se pred međunarodnom zajednicom isti prikažu kao remetilački faktor, kao neko ko ne može ravnopravno sa ostalima da uzeme učešća u Vladi i bude autentični predstavnik izborne volje građana od 30. avgusta.
Najglasniji, u pokušaju da ospori učešće predstavnika koalicije “Za budućnost CG“ u Vladi, je zapravo Željko Ivanović, neko ko ideološki mrzi Srbe, individua koja je zajedno sa koncerom “Vijesti“ začeta u Đukanovićevom političkom testisu, a potom ljuljana u Miškovom i Žarkovom krilu.
Ovaj mućak je trideset prvog avgusta ukrao i zatočio Zdravka Krivokapića, smjestio ga negdje u tamnicu, i postavio umjesto njega dvojnika koji sada govori da je 200 postotni Crnogorac, zaboravljajući da je njegov original u izbornoj kampanji ljubio trobojku, manastirsku zemlju, ruke monaštvu i sveštenstvu, a sada sve suprotno, čak ni amanet dat blagopočivšem mitropolitu Amfilohiju o potpisivanju Temeljnog ugovora i ne pomišlja da potpiše.
Sklon je Željko Ivanović svakom vidu prevare, laži i obmane. Neko ko na početku karijere nije razlikovao kozu od jarca, sada je do tančina razradio svoju patološku mržnju prema Srbima i SPC i pretvorio je u političku agendu koju predstavlja kao ulaznicu za demokratski svijet.
Neodoljvo Željko Ivanović podsjeća na lik šeika iz Abu Dabija iz domaće serije “Porodično blago“. U jednoj od scena u seriji poslovni prevarant, u ulozi lažnog šeika, dolazi na ručak kod Gavrilovića, ali ga deda Trajko prepoznaje, sa štapom mu podiže maramu sa lica i govori: “Isti Pero Cigan, koji je preprodavao konje još dok smo živjeli u okolini Kraljeva. Ljudi ovo je Pero Cigan da mi vrati pare, jer mi je na prevaru uzeo konja i potom pobjegao negdje van Srbije”.
Da li Crnu Goru na putu demokratije, dogovora i pomirenja treba da zaustave neki jarcotlačitelji, konjokradice i politički pajaci?
Odgovor je jednostavan i više nego jasan: NE
Takvi zaslužuju i moralnu i političku marginalizaciju. A svojom alavošću, podmetanjem, spletkarenjem, bolje mjesto ne zaslužuju. Niti im po liniji neprikosnovene izborne volje, više od toga i pripada.
