Mikijeve fantazije u zemlji čuda

Piše:Saša Dr.Đurović

Premijer Mickey reče da je pronašao -fantastično rešenje- , i gotovo sva su mu takva, fantazmagorična, i htjedoh se pozabavit tim, ali.. Na jednoj tv bi emisija o nepotizmu i partijskim zapošljavanjima. Pogledah. Preslatko. Pa uvertira samo. U vrijeme bivše, velike države, u dobrom zemanu EPCG su vodili Vasilije Ban, Ljubiša Lazar i moj stric Petar koji je bio direktor Elektroprenosa.

Stric je za vozača zaposlio elektrotehničara, ustvari rođenog brata, odnosno mog oca. Potpuno prirodno. U kog se ima više povjerenja nego li u brata!? Ali taj “nepotizam“ se završio na tom namještenju. Dobilo se po stan, dva, i ništa više od toga, ništa siva zona ili ispod žita. A ovi sad su katastofa, gladni su ka gusjenice, jedu ka’ skakavci, pojedoše supstancu. Živindrobi! Ali na nivou vica je način na koji svi od reda pravdaju partijska zapošljavanja, šurnjaji, snaji, strini i ujni, đeveričića i maloga od šure. Vele, pa 30 godina ih nije zapadalo, od manitoga dps-a a zar nije normalano da i oni sad zaposle svoje uhljebe? Naravno da nije! Nije normalno nastavljat praksu nakaradnog dps-a. Nego bit drugačiji od njih, bolji, a to makar nije ( bilo ) teško. A ne zapošljavat nekog prvi put sa gotovo napunjenih 70 godina?!

Pa mi bi smiješno, malo manje nego li Mickijevo iznađeno fantasticno rešenje o istoj cijeni za skuplju struju. Zaista fantazmagorična priča. I tri praseta da pozavide.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)