MEDITACIJA ILI DOSTIZANJE PRAZNINE

Piše: SIBIN

Buda je rekao i nije rekao. Osho otkriva da nije vjerovao u Boga, ali da jeste dostigao krajnji cilj.

Dosad se nismo upoznali sa tako jednostavim i ujedno dubokim, poučnim pričama.  Kao primjer za ovozemni put, kratka priča se lako (u)pamti. Ona se u nas neizbrisivo urezuje.

Buda je izabrao srednji, put koji nije krajnost. Bitna je posvećenost, sticanje mira i odsustvovanja iz svijeta prolaznog koji nas muči brigama koje s vremenom postaju tako smiješne.
Neki učitelj je rekao da je Buda ona drška metle ili ovo govno. Može biti bilo šta, međutim, i ne mora.

Kao što meditacija, opet Osho, nije ni teistička ni ateistička. Ona je tehnika koju upražnjava onaj koji se tako tjelesno i misao disciplinuje, ne morajući pritom ulagati napor duha. Tako nešto djeluje isuviše primamljivo prosječnom zapadnjaku koji usred toliko stečenih stresova bi da se pažljivo drži površine i da praktikuje stvari koje ne iziskuju nikakvo odricanje niti pronicavanje koje napreduje ka višem smislu u potrazi razloga, što je na sebe, primjera radi, podsjeća u predavanju Vitgenštajn, preuzela Etika, propitujući suštinu ovoga života, i da li je, dakle, uopšte ima.

Buda nije mislio niti djelovao, ali je stigao do krajnjeg cilja. Budizam je postao zapadno pomodarstvo, što je budistima budalastvo.