MEDITACIJA ILI DOSTIZANJE PRAZNINE

0

Piše: SIBIN

 

Buda je rekao i nije rekao. Osho otkriva da nije vjerovao u Boga, ali da jeste dostigao krajnji cilj.

Dosad se nismo upoznali sa tako jednostavim i ujedno dubokim, poučnim pričama.  Kao primjer za ovozemni put, kratka priča se lako (u)pamti. Ona se u nas neizbrisivo urezuje.

Buda je izabrao srednji, put koji nije krajnost. Bitna je posvećenost, sticanje mira i odsustvovanja iz svijeta prolaznog koji nas muči brigama koje s vremenom postaju tako smiješne.
Neki učitelj je rekao da je Buda ona drška metle ili ovo govno. Može biti bilo šta, međutim, i ne mora.

Kao što meditacija, opet Osho, nije ni teistička ni ateistička. Ona je tehnika koju upražnjava onaj koji se tako tjelesno i misao disciplinuje, ne morajući pritom ulagati napor duha. Tako nešto djeluje isuviše primamljivo prosječnom zapadnjaku koji usred toliko stečenih stresova bi da se pažljivo drži površine i da praktikuje stvari koje ne iziskuju nikakvo odricanje niti pronicavanje koje napreduje ka višem smislu u potrazi razloga, što je na sebe, primjera radi, podsjeća u predavanju Vitgenštajn, preuzela Etika, propitujući suštinu ovoga života, i da li je, dakle, uopšte ima.

Buda nije mislio niti djelovao, ali je stigao do krajnjeg cilja. Budizam je postao zapadno pomodarstvo, što je budistima budalastvo.

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.