„Slučaj Markale“: Monstruozna provokacija sa stradanjem sopstvenog naroda

Kada čovjek iz te epohe, danas, razmišlja o takozvanom „masakru“ na sarajevskoj pijaci Markale, od 05.02.1994. godine, neminovno mu se nameće ova „temporalno-kauzalna vertikala“: Pod brojem jedan je – „Masakr“ u Ulici Vase Miskina od 27.05.1992.g. „u redu za hljeb“, nakon kojeg su oni koji su se samoprozvali „svjetska javnost“ promptno staju na stranu samoproglašene države BiH. Zatim slijedi 05.02.1994.g. „masakr“ na sarajevskoj pijaci Markale ili „Slučaj Markale“.

Sa, već tada, „gorkim talogom iskustva“, čuvši tu opskurnu vijest, gotovo refleksno smo pomislili: „deža vi“ ili „već viđeno“ i znali smo da je u pitanju jedna monstruozna provokacija sa stradanjem zatečenog, nevinog stanovništva ili – sopstvenog naroda, prisjeća se za „Novosti“ događaja sa Markala Slobodan Đ. Bijelić, poslanik prvog saziva Narodne skupštine RS

„Pamtimo kontraverzne detalje na snimcima koje su sačinile već pripremljene i, gle čuda, tu ‘zatečene’ kamere svjetskih medijskih kuća: bilo je tu već starih leševa, dopremljenih sa drugih prostora; nekih „lutaka“ dopremljenih iz konfekcijskih prodavnica ili butika garderobe; vojnika tzv. Armije BiH već pripremljenih za pospremanje, pomoć ili intervenciju za evakuisanje ranjenih, kao i mnogo toga što je i dan-danas ostalo – nerazjašnjeno“, rekao je Bijelić.

Zvanično, tom prilikom nastradalo je 68 osoba.

„Eksperti Ujedinjenih nacija nisu mogli potvrditi da je hitac došao sa srpske strane, a čak je i 2011.godine, dakle, 18 godina poslije događaja, Jasuši Akaši, specijalni izaslanik UN-a iz vremena kad se to odigralo, izjavio da je još uvijek nejasno ko je počinio taj masakr. I Tribunal u Hagu je zbog nedostatka neoborivih dokaza protiv srpske strane ‘odustao’ od svojih specifičnih ‘inkriminacija’, prečesto politički motivisanih, pa je ovo samoubijanje i samopovređivanje imenovao kao ‘Slučaj Markale’… Pametnom dosta. Ta monstruozna, besramna provokacija je doživela svoj fijasko i kao takva je u međunarodnim bezbjednosno-obaveštajnim krugovima i – adaktirana“, kazao je Bijelić.

On kaže da normalno bošnjačka strana licemjerno uzgaja svoju verziju priče, krijući sramnu istinu o ubijanju sopstvenog stanovništva, i za očekivati je da će tako bit i dalje.

„Istina ne stanuje u Sarajevu“, poručio je Bijelić.

Izetbegovićeva priprema za Srebrenicu

Slobodan Đ. Bijelić je dodao da je sličan scenario viđen 25.05.1995. i da je okarakterisna kao „Masakr na tuzlanskoj kapiji“.

„Svjedoci smo da se, evo, stvarna istina o tom incidentu ni punih 28 godina poslije toga ne može ustanoviti, a to je, sama ta činjenica, ozbiljna indikacija da je i tu došlo do smišljene provokacije“, rekao je Bijelić, nastavljajući:

„Dalje je uslijedio 28.08.1995. i drugi ‘masakr’ na Markalama. Po već oprobanom receptu, a sa nedvosmislenim intencijama da se srpska strana ozbiljno oslabi pred nailazeće mirovne pregovore, te otvorenom namjerom izazivanja međunarodnih snaga na intervenciju protiv Srba, odigrale su se ‘Markale dva’ i UNPROFOR je, kao tada već respektabilna vojna sila u regionu, ustanovio da su Srbi odgovorni, i tako otvorio vrata NATO intervencije po našoj vojnoj i civilnoj infrastrukturi…“, kazao je Bijelić.

„Uzgred, valjano je podsjetiti da se ovo događa nekih mjesec i po dana prije srebreničkih događaja. A poznato je da je Alija Izetbegović prije tih događanja svom rukovodstvu saopštio onu čuvenu Klintonovu sugestiju „kako bi bilo zgodno kada bi se u Srebrenici ili okolini odigrao jedan zločin, masakr 5000 ljudi, vojnika, vivila, žena, djece“ itd., itd. Iz ove perspektive slobodno možemo tvrditi da je bošnjačko rukovodstvo ovom drugom inscenacijom na Markalama postiglo željeni cilj – NATO se oprobao i promovisao sebe u planetarnog žandarma“, kazao je Bijelić.

Račak kao nastavak satanizacije srpskog naroda

Prema njljegovim riječima, sve pobrojano imalo je za cilj satanizaciju Srba u ratu u BiH, a dobilo je nastavak 15. januara 1999. godine.

„‘Slučaj Račak’ će ostati zabilježen u analima američkog intervencionizma kao Vokerova inscenacija koja Zapadu daje izgovor za proglašenje opasnosti od tzv. ‘humanitarne katastrofe’ i tako započne sramotno razaranje Savezne republike Jugoslavije. Ne vjerujem da je upućenima imalo čudno što se zloglasni Vilijam Voker, po onoj ustaljenoj kriminološkoj maksimi ‘o povratku na mjesto zločina’ ovih dana i breo na Kosovu. Svi navedeni događaji imaju svoju ‘poveznicu’: motiv = izazvati NATO da interveniše protiv Srba“, rekao je Bijelić.

„Iz ove perspektive i sa ove vremenske distance, možemo reći da se prepoznaje ‘mustra’, predlagači, izvršioci, ‘sudije’ i kazne. I dodao bih, u ovom kontekstu, jedno logično pitanje: kako to da sličnih slučajeva nije bilo kod nas, Srba? Jesmo li bili toliko jaki da nam nisu mogli to učiniti ili su oni bili toliko ‘fini’ i dobri pa, iako su mogli, nisu htjeli da nam to učine? Ne. Ubijanje sopstvenog naroda pripada nekom drugom podneblju, drugom mentalitetu i nekoj tuđoj, nama stranoj, fundamentalno radikalnoj političkoj ideologiji. Ovo je, ujedno, i odgovor na sve nedaće koje trpimo u ovoj državnoj tvorevini“, poručio je Bijelić.

 

(novosti online)